Kategorija: Sabrina Pejić: Iza ogledala

Ovisni smo o brzini. Pitam se u što se pretvara ovaj svijet. Glavni krvotok je brzina interneta. Bez njega u ove sudnje dane život ne postoji.  Život u „virtuali“ svakako ima svoje prednosti, ali ja je doživljavam kao kaznu.  Kao što bi rekao…

U sveopćoj histeriji, panici i zabrinutosti, danas je uistinu teško razvrstavati pojmove. I odnositi se ikako prema određenim psihičkim poremećajima. Jer ključni pojam koji određuje većinu ljudi danas, sad i ovdje dok ovo pišem, je virus. Koronavirus koji…

Bila sreća odlika, doživljaj, debljina novčanika, ma što god to bilo nekome, primjećujem da se samo rijetki ljudi vesele i funkcioniraju u odnosu sreće drugoga. Ako nije nevolja, smatraju se nepotrebnim i nepoželjnim. To je…

Bože, daj mi snage za danas, dopusti da budem tvoja i kad odlutam da me ne prestaneš tražiti, daj da prihvatim što ti hoćeš bez obzira kako mi bilo, daj da prihvatim odmah sve što…

Pitaju me, a ja ne znam odgovor. Znam samo da mi je dosta svega. Odustajanje nije opcija. Kaos kakofonije, igre brojevima iscrpljuju gore nego bilo kakav rad. Ubija me sablasna tišina bez zvuka i dinamike…

Gledam staklo, a kapljice kiše pišu svoju priču na sumoran dan koji samo sanjarima donese nešto kreativno… možda ta priča o staklu i perlama, donese nešto novo, isprano čisto i blještavo.  Uh, zamišljam svijet koji…

Često čitam neke ljestvice strahova kod ljudi. Prvi je strah od smrti, a drugi strah od javnog nastupa. U prilikama kad ne nastupam, rijetko vidim ljude koji nastupaju, a opušteni su. Tada promatram njihove kretnje…

Ne znam jeste li ikad doživjeli umor u punom smislu te riječi i da vam je krevet bio jedini prijatelj koji liječi. Eto ja jesam. Ako to nije bilo moguće realno izvesti, svoj bijeg od…

„Vukovi u janjećoj koži.“ Izreka je sasvim na mjestu. Lagodni, kurtoazni osmijesi svuda oko mene. Ljubaznost na zavidnoj razini. Točno se pitam gdje sam to ja. Na tren mi se učini da sam u paralelnom…

Sjećam se kao da je bilo jučer. Bila sam doslovno očajna svojom bojom kose (crna ko’ ugljen, a sijede vrište)  i znam da nešto trebam, ali ne znam ja točno što. Uđem u mom prekrasnom…