U sveopćoj histeriji, panici i zabrinutosti, danas je uistinu teško razvrstavati pojmove. I odnositi se ikako prema određenim psihičkim poremećajima. Jer ključni pojam koji određuje većinu ljudi danas, sad i ovdje dok ovo pišem, je virus. Koronavirus koji izaziva bolest COVID-19.
Uključila sam televiziju na 10 minuta, same statistike i novi oboljeli. Ugasim. Idem na Google vijesti. Opet panika. Sve je u tome. S obzirom na to da se trudim (rijetko mi uspije) živjeti što vjerujem, odem na vjerski portal. Vidim papa kašlje, kiše i šmrca. Preporučuje se ne davati mir ni okupljati se. Vidim da je sve talijansko po par kuna, a o kineskom da ne pričam. Imam jednu prijateljicu koja dugi niz godina ima OKP, u javnosti i struci poznato kao opsesivno-kompulzivni poremećaj. Žena, otkad je znam, pere ruke više puta i to je dijagnoza. I prima terapiju. Sada vladaju preporuke ne da se peru, nego i dezinficiraju, i to je normalno. Jer onda ćemo u nekom postotku izbjeći zarazu. Ok s rukama. Ali što ćemo s mozgom, kapljicama i vjerom?
Razumijem dio u kojem ljudi strahuju za sebe, svoje bližnje, imovinu i slično. Ali umrijeti nam je svima. Zašto biti u nemiru ako imaš vjeru? Zašto biti u strahu ako ljubiš? Vjerujem da se odgovori ne kriju u slijepoj poslušnosti, ako ne znaš kome i zašto trebaš biti poslušan…
Neka nam motivacija ne bude strah.
Sabrina Pejić
FOTO: William Farlow/Unsplash
