Često smo pod utjecajem mase. Masovnih medija, kupnje, potražnje, priručnika o samopomoći. U ova vremena, možda je i bespredmetno uopće i tvrditi, koliko to udaljava čovjeka od njega samog. Zauzeti se za vlastiti integritet, zahtijeva velike napore i osobne odluke, koje su ograničene na točno određena ponašanja. Sve kreće od nas. Od naše percepcije stvarnosti i okolnosti.  Često to zaboravim u zadnje vrijeme.

Vidjeti druge prilike

Kao da me ono što me okružuje i stvara tjeskobu, cementira pristup za oslobađanje hormona sreće. Možda je problem u pristupu. I nedostatku ljubavi prema sebi, nakon doživljenih neuspjeha. Koliko god razvili svjesnost da je i on dio života, ipak se događa da izvede reperkusije na druge prilike. Koje onda ne možemo dobro vidjeti, niti ih prepoznati. Jer novo tada bude prijetnja i prilika istovremeno. Gdje tada prestaje oprez, a počinje strah, ponekad mi je teško utvrditi. Još uvijek se usudim odlučiti. I pristati s nadom. U tom unutarnjem osobnom kaosu, nakon odluke, osjetim slobodu i više ne brinem. 

Najbolje odluke

Najbolje odluke za sebe, uglavnom donesem bez previše razmišljanja. Često sam s vremenom požalila zbog njih, ali kad se srce uplete u priču, onda te ono kroz sve nosi dalje. I imaš snage. Ne odustati. Nego nositi, dan po dan. Uvjeriti sebe da zaslužuješ sve prilike koje su najbolje za tebe.  Donosi osjećaj slobode i zadovoljstva. I onda se, čudnim putevima i okolnosti i sve što radiš, pobrine da možeš hodati iznova, u nadi i vjeri. Jer si otpustila i prepustila vremenu i strpljivosti.

Neka se svima dogodi ono što je za nas najbolje i da uspijemo prepoznati priliku koja će to omogućiti. Bez straha, jer nam nije uspijevalo  iz prvog drugog ili trećeg puta… Dok smo živi prilika je i za uspjeh i neuspjeh. Odlučujem sebi dati svaki dan novu, pa ako i ne uspijem u nekim naumima, naučit ću nešto novo.

Sabrina Pejić

FOTO: Polina Tankilevitch/ Pexels