Ovo nije online nastava za djecu, ovo je dopisna škola za odrasle

Trenutno sam s mlađim djetetom u opciji da je dva tjedna u školi, a dva tjedna u tzv. online nastavi.

Ono što primjećujem je da ako želim biti ta dva tjedna kad je doma, samo roditelj ili samo mama, mi ne uspijeva. Zašto?

Jer moram pratiti 12 predmeta s njim, jer ne razumije, jer prepisuje do beskonačnosti neki sadržaj koji uopće ne povezuje s predmetom koji prepisuje.

Usmjerenost na učenika

Nakon napornog radnog dana, zadnje što želim je čitati word dokumente, pratiti nešto što ako ne razumije, ne znam objasniti dok se ne uputim u materiju koja zahtijeva još dodatnog čitanja. Imam dijete koje ne voli školu. Dijete koje ima izvrsne sposobnosti, ali nerazvijene radne navike. Danas u odgoju nije moguće ići kratkim postupkom da bi se postigao rezultat. Nego upornim ponavljanjem istih rečenica, razgovorima epskih razmjera i mogućnostima osobne persuazije. Sve ostalo što bi čovjek primijenio završi na centru za socijalnu skrb.

Sada nešto kao prosvjetni djelatnik.

U 22 godine rada s djecom, bezbroj seminara i modula sam prošla kojima je ključna jedna rečenica…

Nastava mora biti usmjerena na učenika, a ne na sadržaj. Uvjerih se, najviše dok smo doma, da je to najobičnija floskula, utopija kako god je nazvali, ali u realnim okolnostima nije zaživjela ma niti u tragovima, ili naziranju. Čast ponekim iznimkama..

Izazov s kojim se susrećem je i usvajanje navike kod djece, da je online škola, isto škola. Voljela bih moći iz obje uloge istražiti koje to dijete razumije, kad mu je škola od doma, da to nije neka vrsta praznika. I kako uopće može funkcionirati jednako u obiteljskom i izvanobiteljskom okruženju, imajući na umu da se u oba slučaja školuje?

Istraživanja pokazuju, da za usvojiti neku novu naviku, odraslom čovjeku, koji je duboko intrinzično motiviran, treba cca 60 dana.  Što onda mogu očekivati od djeteta koji je nema? 

Mislim da ovo što nam se nudi u online oblicima, nema puno veze s online nastavom. To je dopisna škola, za fakultetski obrazovane ljude, koji imaju usvojene navike takvog oblika komunikacije. 

Dopisna škola

Online nastava za osnovnu školu treba biti vođeno učenje. Iz lekcije kroz lekciju. Sve nejasnoće, prepreke, zapinjanja i zastoje rješava ljudski resurs u obliku učitelja. Čija je, ako percipira svoj posao kao poziv, bitna oznaka identiteta, omogućiti učeniku da uspije. Izvući iz njega najbolje. Dati mu novu priliku. Dovesti ga u situaciju da kritički razmišlja i promišlja o svemu. Odgojiti ga za tržište rada. Za samostalnost. Za zrelu, cjelovitu osobu. Dopisna škola i sadašnji koncepti realizacije pretvaraju me u frustriranu osobu s osjećajem promašenosti i povremenog besmisla. 

Istovremeno osjećam i zahvalnost za sve one koji uistinu žive svoj poziv, u mojoj kući s mojim djetetom, i omogućuju mi da budem mama koja može s djetetom pogledati film, družiti se, igrati čovječe ne ljuti se, ili uživati u nekoj hrani, bez da se dotičemo školskih obveza. 

Kako ste vi zadovoljni s online nastavom?

Sabrina Pejić

FOTO: Julia M Cameron /Pexels