Pomaknuta, duhovita, avangardna, a opet aktualna – sve je to plesno-dramska predstava Chez Michou (The Mystery Of Blue) autora Žaka Valente. Predstava je nastala kao diplomski rad na masteru na Stockholmskom sveučilištu za umjetnost, premjerno je izvedena na Festivalu diplomskih radova u MDT Moderna dansteatren u Stockholmu, a hrvatska premijera održala se ovaj ponedjeljak u izvedbi sjajne Umjetničke organizacije Trafik u Zagrebačkom plesnom centru. Tih 50-ak minuta, koliko predstava traje, imali smo dojam da smo negdje u Parizu ili Berlinu, a ne u Zagrebu.
Chez Michou
Čestitke je zaslužila cijela ekipa. Prije svega, autor i koreograf Žak Valenta koji je nastupio i kao izvođač, te njegovi sukreatori i izvođači: Toni Flego, Eleonora Magdalena Vrdoljak i Ekin Tunçeli. Dramaturgiju potpisuje Andrej Mirčev, za vizualni identitet bio je zadužen Nikoleta Mirčev, za glazbu Dušan Maksimovski, a za dizajn svjetla Mara Prpić.
Kako pojašnjavaju iz Trafika, mobilizirajući format i nasljeđe cabaret žanra, projekt Chez Michou Žaka Valente isprepliće sliku francuskog pjevača i drag umjetnika Michoua s poetskim promišljanjem dezorijentiranosti. Tijela na pozornici aktiviraju queer prostornost koja briše granicu između unutarnjeg i vanjskog svijeta, između apstrakcije i realnosti fikcije. Vodeći maštu u zbrku identiteta, koreografija otkriva kartografiju dislokacije zasićenu živopisnim teksturama objekata, gesta i riječi. Kolaps heteronormativnih struktura radikaliziran je kroz mogućnost mesa da se suprotstavi fiksnim koordinatama i izvede subjekt koji je nekako izvan mjesta. Kao poziv da se izgubite, kažu, Chez Michou slavi horizont koji nestaje i vraća se afektivnim teritorijima Drugosti.
Tragikomičnost
Sami likovi su u svojoj biti tragični. Tragični do te mjere da postaju komični. Pitanje koje se postavlja je ne postajemo li svi mi, sa svojim malim tragedijama, taoci vremena i komične karikature onoga što jesmo?
Ali ovo nije predstava koja nudi odgovore, ovo je predstava u kojoj pitanja ostaju visjeti u zraku. Pomalo lynchovski.
No, ono što Valentu bitno razlikuje od Davida Lyncha je duhovitost. Skeč s bananom/ bananama (kojeg vam nećemo otkrivati da ne pokvarimo dojam) i koje aludira na aktualni kulturološki fenomen je nešto što je izazvalo najiskreniju reakciju publike i ne može biti aktualniji osvrt na umjetnost danas. Impresivan je i sam kraj i frenetični ples na pjesmu Annie Lennox “No More ‘I Love You’s’ ”. Sjajna predstava, sjajna izvedba, sjajna zabava – sve to je predstava Chez Michou (The Mystery Of Blue).
za vas kritizirala: Jelena Oberman
