Zlatna ribica

Zlatna ribica

„Ja jedva čekam da kupim svoj stan“, kaže jedna mlada studentica koja preko ljeta radi s nama u poduzeću.

„Ma da, zbilja?“, iznenadim se ja.

„Pa naravno, zašto me tako gledaš, vama je svima normalno da ga sada imate, ali sigurno ste svi o tome maštali u mojim godinama.“

„Bože sačuvaj!“, uzviknem ja i ne znajući da će mi te riječi izletjeti iz usta. Ona me pogleda s iskrenom nevjericom.

„Hajde, reci onda o čemu si ti maštala kad si bila u mojim godinama?“, pita me, a ne očekuje odgovor. Možda zbunjenost, ili malo prenemaganja, ili čekaj da razmislim. A ne očekujem ni ja sama od sebe da će mi opet iz usta izletjeti kao iz topa, ali eto, baš tako se desilo:

„Maštala sam da proputujem cijeli svijet i da se stalno učim nove stvari, tako da sam uvijek na nekom drugom mjestu, s nekim drugim ljudima i radim neke druge poslove. A za stan sam najiskrenije mislila da je to ionako nešto što mi ne treba prije četrdesete godine, pa ću ga tek tada kupiti.“

Zastanem da uzmem dah. Pogledi nam se susretnu.

„Jao!“, tiho uzviknem

„Pa upravo to mi se i desilo. Istina da je mnogo putovanja i ljudi i poslova i neočekivanih promjena bilo, ali uzrok tome je rat. I da, zaista, evo tek s četrdeset godina sam digla kredit i počela se kućiti u vlastitom stanu. Nisam do sada tako razmišljala, ali meni su se želje zapravo ispunile.“

Najedanput sjetim one stare izreke, sjetim se pa je izlanem: „Pazi što želiš da ti se želja ne bi ostvarila.“

Ona me samo gleda bez riječi, jer nema što dodati ovim mojim naglim ispadima rečenica za koje ni sama ne znam da ću ih u sljedećem trenutku izreći. Mozak je jednostavno ubacio u petu brzinu tako da ga čak i vlastito pamćenje jedva sustiže. A gdje bi tek neki tako bezvezan organ kao što su to usta?

Sljedeće čega sam se sjetila bila je zlatna ribica. Što je, što se čudite? Nema ničeg prirodnijeg kad je riječ o bitnim željama od zlatne ribice. Zamislite kako se ta ribica stvarno morala iznervirati kad joj je Vajta otpjevao:

„Eh, kad je tako / kad si takva / idi nek’ te drugi hvata / ja nisam čovjek od jedne želje / I PUSTIT ĆU TE IZ INATA. Dojdi mi dojdi mi diri diri dojdi mi…“

Zorica Krističević

FOTO: Lucas Wesney/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.