Žene su u hrvatskoj politici svedene na razinu eksperimenta. Imali smo to priliku čuti baš uoči ovogodišnjeg Dana žena. Šef SDP-a Davor Bernardić u subotu je u intervju za Hinu na pitanje zašto među SDP-ovim koordinatorima izbornih jedinca nema ni jedne žene, odgovorio: „Koordinatorstvo nije za eksperimentiranje. Taj posao moraju obaviti dokazani operativci na terenu“. Skandalozna izjava šefa trenutačno najjače stranke u državi, razotkriva mnogo. Hrvatsku realnost prije svega.
Svega je 12 posto zastupnica u Saboru
Žene se generalno ne potiče da se bave politikom. Štoviše, žene se ne potiče i da samo razgovaraju o politici. Svega 12 posto zastupnica je u Saboru. Većina političara su sredovječni bijeli, većinom heteroseksualni muškarci. U Hrvatskoj prevladava mačo kultura. Tako se, uostalom, i dobivaju izbori.
U svjetlu toga ne treba čuditi ni Bernardićeva izjava. On se, doduše, poslije izmotavao da mu se imputira diskriminacija prema ženama i da se samo nespretno izrazio. No, istina je da je Bernardiću izletjelo ono što mnogi misle, samo o tome šute.
Zdravka Bušić, kandidatkinja za potpredsjednicu HDZ-a do te je izjave u medijima bila posve nevidljiva. A onda je naglo postala i zanimljiva medijima. Ali, samo u svjetlu Bernardićeve izjave. Da ju se pita kakve će politike promovirati i za što se zalaže, nikome nije palo na pamet. Tim za izbore aktualnog premijera Andreja Plenkovića obilježen je isključivo njegovom, snažnom, mačo pojavom. Mediji se interesiraju samo za ono što on ima za reći. Čini se kao da su funkcije potpredsjednika, pogotovo potpredsjednice stranke tu samo reda radi. Na razini ukrasa.
Žene su mnogima samo ukras
A tako se tretira i žene u društvu. Žene su ukras. Kao ukras se doživljavala i bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Tako se redovito pisalo o tome što je obukla, umjesto o onome što je radila. Slično je i s aktualnom prvom damom, Sanjom Musić Milanović. Iako se profesionalno, kao liječnica, već godinama bori protiv pošasti današnjice – pretilosti, medijima je žena predsjednika države zanimljiva samo po tome što je obukla.
Žene se sustavno odgajaju za apolitičnost. Za to da budu vođene, a ne vođe. Sve, dakako, kreće od obitelji. Ali, ni društvo bitno ne pomaže.
Teme kao što su odijevanje, šminkanje, shopping, odgoj djece i kuhanje i inače se nameću ženama kao teme koje bi ih trebale najviše zanimati. Sve vodi u smjeru da su teme poput politike, biznisa i upravljanja teme koje su rezervirane za muškarce.
Još uvijek smo daleko od ravnopravnosti
Činjenica je da je u više od jednog stoljeća borbe za prava žena puno postignuto, ali još uvijek smo daleko od pune ravnopravnosti. Ako se nešto radikalno ne promijeni, prema nekim procjenama, bit će potrebno još jedno stoljeće da se to promijeni. Trenutačan jaz između plaća žena i muškaraca u Hrvatskoj je 13 posto u korist muškaraca, s tendencijom rasta.
Žene svakodnevno trpe i ponižavanje u bolnicama, rodilištima i ginekološkim ordinacijama. Diskriminirane su na radnome mjestu. Svakodnevno trpe nasilje u domovima i u društvu. Čak svaka treća žena doživi neki oblik nasilja. Seksizam je svugdje prisutan, pogotovo u reklamama.
Žene rade drugu smjenu kod kuće, kao da se to samopodrazumijeva. Hrvatskim muškarcima su „ispod časti“ kućanski poslovi, a ženama uglavnom prepuštaju i odgoj djece.
Žene češće rade na određeno i honorarno, a radno mjesto im je ugroženo i kada zatrudne i kada ostare.
Sam Dan žena se trivijalizira kao neka čudna verzija Valentinova. U toj trivijalizaciji i razvodnjavanju cijele priče sudjeluju i političari dijeleći ženama cvijeće. Nekad karanfili, a danas ruže dijele se kao nešto što bi trebalo primiriti i utišati žene. Umjesto da dijele „sredstva za smirenje“, muškarci bi se trebali priključiti borbi za ženska prava. Svakodnevno, a ne samo na Dan žena. Nije to samo stvar vjerovanja i principa, već i put u naprednije društvo. Jer, isključivanjem žena, društvo sebi uskraćuje napredak.
Jelena Oberman
FOTO: arhivska fotografija/montaža: Alter
