Vir bez struje (15): Virska slana sol

Vir bez struje (15): Virska slana sol

Prvo ljetovanje poučilo je što trebamo za ugodniji boravak u našoj vikendici. Naravno iskusili smo potrebu šterika, kanistera, posuda i posudica za vodu. 

Sjećanja me vraćaju na događaje, kratke, male događaje, koji su me uveseljavali. Upravo te, neobične i nove prilike, ti nedostatci, meni su pružali radost.

Sol

Sjećam se da mi je jutarnje pranje zubi bilo zabavno. Četkica za zube, pasta i mala čaša s vodom. Čuvaj vodu, štedi vodu, bila mi je glavna misao. Kako oko nas nije bilo puno vikendica nesputano sam prala zube stojeći na kamenu obraslom makijom. Koji je to bio predivan osjećaj ugode, četkati zube i gledati more, dok sunce obasjava ramena i sprema se pržiti.

Te prve godine doživjeli smo iskustvo virske soli. Sve kreme za tijelo smo potrošili, a virsko more puno soli sušilo je i isušivalo kožu. Podnosili smo, suhe ruke, stopala suha, suhu kosu pune soli. Čak i trepavice su bile suhe i slane. Tuša nema na plaži, a zvizdan udara po glavi. Prži neumorno i ustrajno. Prži i prži. Prži od glave do pete. I usta su suha i slana. Bili smo puni okusa soli i mora. Slane kapljice osušenog mora, bijelile su s našim preplanulim tijelima. Da me je netko upitao tada kako sam, odgovorila bih: „Slano!“

U našoj jedinoj samoposluzi nije bilo moguće kupiti kreme za tijelo. Za odlazak u veću trgovinu trebao je auto, a mi to nismo imali. Autobusna linija samo jedna. Ujutro odeš i navečer se tek vratiš. A nema klime. Nije bilo telefona, a kamoli mobitela. Jedna pošta. Mala. Jedna telefonska govornica. Bez vrata. Razgovori su se slušali, komentirali. Uvijek  gužva. Čekalo se po sat i više, da bi se došlo na red. Durali smo slanoću. Durali i durali kapljice osušenog slanog mora po tijelu. Tako posoljena, slana, suha u oklopu kože, ipak sam uživala blagodati Vira, mora i sunca. 

Krema

Prolazili su tjedni bez kreme. Sjedila sam na plaži. Pogledavala  šogoricu. Njezina koža suha. One sitne, nevidljive dlačice po rukama i licu prekrivene su tragovima soli. Gledam šogoricu. Kroz moje osoljene trepavice i obrve, ne mogu je gledati koliko je suha i slana. Došla mi je ideja da se bacim u sve moguće masne kreme svijeta. Od svih masnoća imali smo mast. Nije mi palo na pamet da se mackam s masti. Mast se jede. Da me je netko upitao u tom trenutku  kako si, odgovorila bih: „Hvala, slano, a vi?“

Spas. Brat dolazi na godišnji odmor. Iz auta izvlači naručene kreme. Najmasnije kreme  svijeta. Mažemo se. Mackamo. Trljamo. Uzalud. Na deklaraciji piše, krema za bebine guze. Nerazmazivo, piše u nastavku deklaracije. I opet veselje. Radost. Beskonačan smijeh dok se nerazmaziva krema topi na koži. Prekrasno, zar ne? Probajte.

Oprez. 

Samo uz smijeh.

Hahahaha…!

Dubravka Jelčić

FOTO: Jason Tuinstra/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.