Kao da pandemija i veliki potres nisu dovoljni, Zagrebu se u petak dogodila i velika poplava. Iako je primjerice na Varaždin u petak palo više kiše nego na Zagreb, mučne scene vode koja navire i plavi sve pred sobom gledali smo samo u glavnom gradu. Zagrebačka kanalizacija, u koju godinama nije ulagano, jednostavno nije mogla progutati toliku količinu kiše. Pa ipak, neuništivi zagrebački gradonačelnik Milan Bandić za veliku je poplavu okrivio ni manje ni više nego – Boga.
Je li se poplava mogla izbjeći?
Jedan događaj u noći s petka na subotu posebno je uznemirio javnost koja se s pravom pita je li se ovakva strašna poplava mogla izbjeći.
Nakon što im se nadležne službe nisu javljale na telefone, stanovnici zagrebačkog naselja Trnje provalili su, naime, tijekom noći u objekt Hrvatskih voda u tom naselju, podignuli ustavu te tako spriječili veću katastrofu. Ustava odvodnog kanala Kuniščak vodi od Gornjeg grada, preko Trnja pa sve do Save. Stanari su svjedočili novinaru Ivanu Pandžiću za 24 sata da se nakon toga spustila razina vode ne samo u njihovom naselju nego i u samom centru grada. Jedan od stanara koji je otvorio branu priveden je sljedećeg dana u policijsku postaju zbog remećenja javnog reda i mira. Pušten je nakon velikog pritiska javnosti. Hrvatske vode digle su ipak kaznenu prijavu zbog provale u njihov objekt. No, pravo je pitanje zašto nije došao nitko iz Hrvatskih voda, otvorio ustavu i tako spasio grad.
Predstavnici Hrvatskih voda tek su se u nedjelju obratili javnosti. Na Trnjanskom nasipu kraj svoje ustave predstavnici Hrvatskih voda su bezuspješno pokušavali uvjeriti ljutite građane da odgovornost za poplavu nije njihova. Iako ih građani masno plaćaju da ih štite od poplave, ovdje je, kažu, bio problem oborinskih voda, a ne rijeke Save. A oborinske vode ne smiju se ispuštati u potok koji vodi u našu najveću rijeku. No, oni bi otvorili ustavu da ih je netko iz Grada samo nazvao.
Nitko ni za što nije odgovoran
Kod nas nitko ni za što nikad nije bio odgovoran. Loptice se uredno prebacuju s jedne institucije na drugu, državne institucije krive lokalnu samoupravu, lokalna samouprava državne institucije. Nitko ni za što nije nadležan i nitko ni za što nikad ne odgovara, osim građana. Oni uvijek plate najveću cijenu.
Nitko ne spori da je ovo problem oborinskih voda i neadekvatnog i nedostatnog sustava odvodnje u koji Grad Zagreb desetljećima nije ulagao, premda su građani i kroz građevinske dozvole, i kroz komunalnu naknadu, i kroz račune za odvodnju i kroz prirez izdvajali novac. No, nitko ne može osporiti da se i Hrvatskim vodama plaćaju izdašni iznosi kroz vodni doprinos čime se između ostalog financira i gradnja građevina urbane oborinske odvodnje kada je prijemna sposobnost izgrađenih građevina urbane oborinske odvodnje ili postojećih vodotoka nedostatna primiti višak oborinskih voda. Hrvatskim vodama plaća se još i naknada za uređenje voda, naknada za korištenje voda i naknada za zaštitu voda. Ako je Grad trebao nazvati Hrvatske vode, to samo dokazuje da je nešto trulo u sustavu i da sustav ne funkcionira. A to onda izaziva bojazan da se ovakva poplava može ponoviti. Ne samo u Zagrebu.
Jelena Oberman