Umrla zbog nemara: slomila nogu, u bolnici Sv.Duh se zarazila koronavirusom, a otamo je izbacili bez pružanja pomoći

Umrla zbog nemara: slomila nogu, u bolnici Sv.Duh se zarazila koronavirusom, a otamo je izbacili bez pružanja pomoći

„Car je gol, sustav se raspao“, upozorila je ovoga tjedna Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL).

Da je epidemija bolesti COVID-19 izmakla kontroli, pokazuje i Facebook status građanina Ivana Matkovića koji je u utorak javno upozorio na kaotično stanje u zagrebačkoj bolnici Sv.Duh, a njegov status objavljujemo u cijelosti. Odgovor od prozvane bolnice Sv. Duh čekamo i objavit ćemo ga kada pristigne. 

„Pozdrav,

ovim putem želim pozdraviti bolnicu Sv. Duh u Zagrebu, te njihovo „savjesno“ liječenje pacijenata i njihovo ophođenje prema istima.

Pošto u ovom tekstu ću iznijeti nekoliko činjenica koje su se dešavale u „savjesnoj“ bolnici, volio bih da odvojite nekoliko minuta i pročitate sljedeći tekst:

danas, 24.11.2020. preminula mi je baka zbog nesavjesnog liječenja u toj bolnici, što me natjeralo da se ovako izrazim, te da se na neki način pobrinem da se više nikome ne dogodi.

Sve je počelo 09.11.2020. kad mi je baka pala i slomila nogu, pa je hitna pomoć došla po nju i odvela je u bolnicu sv. Duh. Nakon kratkog boravka u bolnici, prije same operacije, anesteziolog je dao mišljenje da se baka ne operira, nego da je se pusti na kućni oporavak. Za vrijeme ležanja u bolnici, na krevetu do njenog je ležala gospođa koja je dobivala kisik (već I vrapci na grani znaju da je imala COVID-19) te je zarazila moju baku (što se moglo dogoditi i vašim bližnjima). Kad je baka zaprimana u bolnicu, napravili su test na COVID-19 na kojem je naravno 1000% bila negativna, a kad su je vraćali doma iz bolnice, nisu je testirali. Dovezli su nam baku doma sa zarazom COVID-19, nisu joj ni branilu izvadili iz ruke koliko su je hitno „izbacili“ van,  te kako su dani odmicali, prvo se razvila upala jednog plućnog krila bez temperature. Zvali smo hitnu nekoliko puta, koja je svaki put došla, ali čim su vidjeli stariju osobu, naprosto nisu se ni oni nešto pretjerano potrudili oko nje. Nakon što je moj tata već toliko puta nazvao hitnu jer se pokojna baka davila i nije imala kisika, iz hitne pomoći su pitali mog tatu da li inzistira da je voze u bolnicu!?!?!? Pa gospodo i gospođe iz hitne, pa valjda ste vi ti koji će reći da li se nekog vozi ili ne u bolnicu? Moj tata je rekao da je voze, jer ne možemo joj doma pomoći, nakon što su je spustili u kombi hitne pomoći vjerujem da su joj u vozilu napravili test na COVID-19 jer su nazvali tatu i rekli mu da je COVID-19 pozitivna te da mi svi moramo u samoizolaciju. Odveli su je u COVIDbolnicu Dubrava, gdje su joj dali kisik, ali očito prekasno… Da su u sv. Duhu bili savjesni prema svojim pacijentima, vjerojatno da bi moja baka danas bila živa i oporavljala se od prijeloma noge (od čega se do sad nije umiralo, samo je bilo da se tako izrazim, neugodno iskustvo), ali očito da se sad po novom umire od prijeloma noge…..

Trudim se da ovaj tekst ostane u relativno kulturnom tonu, jer sam i sam bio žrtva bolnice Sv. Duh, u 4. Mjesecu 2012. Godine, kada sam preživio moždani udar,u 27. godini života, te me u hitnu neurološku ambulantu odveo moj otac, gdje su me samo pregledali očima i doslovce primili za ruku i izbacili iz bolnice, u koju se vraćam 2 dana kasnije s još gorim simptomima, ali OPET doživljavam isti scenarij izbacivanja iz bolnice s opravdanjem da je prvobitna dijagnoza točna. Simptomi koje sam imao su sljedeći:

Utrnutost lijeve strane lica, zamućen vid na lijevom oku, teško kontroliranje ekstremiteta lijeve strane, otežan govor, propadanje lijevog koljena pri svakom 2. koraku.

Nakon svih dolazaka u Sv. Duh bolnicu, te ukradene povijesti bolesti od strane djelatnika Sv. Duh bolnice, bio sam primoran potražiti pomoć u nekoj drugoj bolnici da ipak malo ozbiljnije obrade situaciju u kojoj se nalazim. Nakon preporuke neurokirurga da napravimo MR, koji sam napravio u privatnoj klinici (jer kod nas prvo umreš, pa onda dođes na red za pregled) nešto je bilo vidljivo na snimkama, ali nije se moglo jasno definirati pošto je bilo u području PONS-a. Nalaze MR-a sam odnio opet istom neurokirurgu, koji me uputio na MR jačine 3 Tesle, tada jedini kod nas je bio u klinici Neuron, gdje sam došao na red za 10 mjeseci, a radiolog mi je odmah rekao da sam imao moždani udar, te da je ostao kalcifikat.

Vratio sam se opet do neurokirurga, poslušao sam njegov savjet, a u međuvremenu sam sam vježbao i borio se s posljedicama moždanog udara.

Vjerujem da ima sigurno još puno takvih iskustava kao moje sa O.B. Sv. Duh, u koju više nemam apsolutno nikakvih povjerenja, a bogme nikad više neću kročiti u tu bolnicu, makar umro.

Ovaj tekst je napisan sa svrhom da se prokaže neprofesionalnost liječnika, tj. u toj bolnici nikoga nije briga za pacijente (čast iznimkama, ali takvih je jako malo).

U jeku pandemije takav pristup kako su pristupili mojoj pokojnoj baki, tj. staviti stariju osobu u sobu s osobom koja je na kisiku, to je čista osuda na smrt!

Nadam se da vas je sram, osoblje bolnice Sv. Duh, a ne želim vam da netko vaš bližnji završi u toj bolnici, jer šanse za preživljavanje su jednake nuli!

Naravno, sve tvrdnje mogu potkrijepiti dokazima, za slučaj da netko kaže da lažem, sve postoji u obliku službenog dokumenta, a ovaj tekst je samo mali dio prokazivanja rada bolnice Sv. Duh.

Možda bih i mogao još štošta napisati, ali mislim da je i ovo dovoljno.

Ljudi čuvajte se i pazite se, jer ako završite u Sv. Duhu, pitanje je da li ćete živi izaći van.

Pozdrav svima koji čitaju,

Ivan Matković“

Alter

ILUSTRACIJA: Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.