Tri dana spavanja

Tri dana spavanja

Iza mene je jedan vikend vrlo bogat događajima. Dani našeg grada su, pa smo svi podosta angažirani u raznim aktivnostima. Tako sam imala nešto obveza vezanih uz djecu i njihove aktivnosti, obveze vezane uz svoje aktivnosti iz više područja i na kraju ono što je srce željelo, aktivnosti vezane uz zabavu.

Da prevedem svojim purgerskim žargonom – skoro sam crkla od umora.

Ma dobro, možda ipak malo pretjerujem, no umorio bi se uz taj tempo i najzdraviji, a kamoli ne ja koja živim sa sustanarkom.

Isprekidana spavanja

Tako sam lijepo, nakon toga, tri dana spavala. Ne mislim baš na konstantno spavanje od tri dana, bez buđenja. Više je to bilo spavanje, pa nužne aktivnosti, pa odmaranje, pa nužne aktivnosti, pa opet spavanje. I tako tri dana. Možda gori efekt od umora je tzv. sindrom pekućih nogu. Zašto kažem sindrom? Zato što je sindrom skup simptoma, pa tako pekuće noge imaju više senzacija. Najčešće počinju nenormalnom vrućinom u tabanima koja se malo širi prema listu, ali najjače se osjeća u tabanima. To iziskuje automatsko i brzinsko skidanje čarapa i ili otkrivanje nogu ako su pokrite. Taj osjećaj vrućine može poprimiti tolike razmjere da stvarno imam osjećaj da su mi noge prislonjene na vruću peć. Dakle, kao da se peku. Zato sam ih vjerojatno potpuno gramatički i pravopisno neispravno, nazvala pekuće noge. Nakon te vrućine mogu s pojaviti trnci ili mravinjanje. Mravinjanje je, sad već pogađate osjećaj kao da tisuće mrava hoda po tvojim stopalima i nema šanse da se maknu. To sve kao posljedicu može imati laganu nervozu u nogama, koja me tjera da s vremena na vrijeme malo zatresem nogama.

Što pomaže u takvim situacijama? Meni definitivno tada pomaže tuširanje ili namakanje nogu u hladnu vodu. Tada to malo popusti. No, najveći problem u cijeloj toj prići je upravo to što se najčešće događa nakon većeg napora. I to ne odmah, nego kada se lijepo legnem, smirim i pokušam malo odrijemati. E baš onda ona počne sa svojom vatricom. Pa onda ja češće trpim i čekam da prođe, nego što se dižem i idem tuširati noge.

Možda ne bi bilo loše da si idući put pripremim lavor s vodom pa sjedim pred TV om i hladim noge. Baš poput Gargamela iz nekad popularnih Štrumpfova. Samo što ih je on vjerojatno grijao, a ja bih ih hladila.

Zatrpavanje poslom

Srećom, ta senzacija se ne pojavljuje u sva tri dana spavanja. Najčešće samo prvi dan.

Možda se sada i pitate zašto se uopće dovodim u situaciju nakon koje bi mi trebala tri dana spavanja?

A ja ću onda odgovoriti protupitanjem – a zašto ne?

Da li sav ostali zdravi svijet radi samo stvari koje ih odmaraju?

Mislim da ne, jedino im se više posla plaća, a ljudima s invalidnostima, manje. To je jednostavno tako. Mi smo najčešće zadovoljni s činjenicom da se barem ponekad možemo zatrpati poslom, premda to bio posao koji nas samo duhovno ispunjava.

Tako ja lijepo jedva čekam idući vikend kada me čeka slična količina aktivnosti. Uživat ću u svakom trenutku. Dobro, osim možda u pekućim nogama, premda opet poslije tri dana spavala.

„Znamo pak da onima koji ljube Boga sve proizlazi na dobro, onima koji su po njegovoj odluci pozvani.“ (Rimljanima 8,28)

Mirjana Krpelnik

FOTO: Vladislav Muslakov/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.