Glazbenik, skladatelj i producent Adam Semijalac, poznat kao vrstan blues glazbenik koji već 15 godina nastupa pod umjetničkim imenom Bebè Na Volè, nedavno je izdao album „Tanac za crnega vraga“. „Tanac za crnega vraga“ eksperimentalni je album i zapravo prava glazbena poslastica za sve ljubitelje etna, odnosno narodne baštine. Kao i one koji traže nešto drugačiji zvuk.
„Tanac za crnega vraga“
„Pjesme su moja djeca i ja ih šutiram u svijet“, kaže Semijalac. Upravo takav je slučaj s ovim albumom. „Tanac za crnega vraga“ je svojevrsna jadikovka snimljena praktički u jednom dahu i odaslana u svijet. Nastao je kao rezultat dvogodišnjeg istraživanja hrvatske folklorne baštine. Radi se o improvizacijama na narodne napjeve.
„Inspiraciju sam crpio iz napjeva s otoka Paga, Suska (zadnje dvije skladbe) ostali materijal je nekako više inspiriran osobnim životnim iskustvom i tadašnjim mentalnim stanjem“, kaže.
Mračan, težak i slojevit, album nije nimalo lak za slušanje, ali vjerno ocrtava duh i sudbinu jednog malog, vječno siromašnog, europskog naroda i pojedinca koji, zapravo, dijeli tu sudbinu. Naziv je dobio po istoimenoj pjesmi, „Tanac za crnega vraga“, koja je najkraća na albumu, traje svega dvije minute, ali, po mišljenju autora, ona najbolje zaokružuje sve što se događa na albumu. Riječ je o mračnoj, ritmiziranoj recitaciji kroz koju probija onaj iskonski očaj koji graniči s ludilom. Za razliku od „Tanca“, neke pjesme, poput „Oj Gorane sine“ i „Što će samnon biti“ traju i dulje od 11, odnosno 13 minuta. To definitivno nisu zabavne pjesme koje će se puštati na radiju, nisu ni pjesme za svačije uši, ali bi se savršeno uklopile u kakav dokumentarni film, igrani film ili kazališnu predstavu. Odakle potreba da se snimi takav album?
Bilo je logično, odgovara Semijalac, da na kraju istraživanja i putovanja sve završi audio radom, odnosno albumom. „Opet kažem, jednostavno se album desio. Bez predumišljaja. Sad kad ga preslušavam ni sam nemam pojma kako i otkuda ta energija i inspiracija“, iskreno će.
Promocije neće biti
Zanimalo nas je i kako to da je jedan blues glazbenik odlučio skladati glazbu koja se temelji na narodnim napjevima.
„Zanimalo me gdje su i imam li uopće glazbenih korijena u Hrvatskoj“, kaže nam.
Album je neobičan i po tome što je gotovo u potpunosti otpjevan bez ikakve pratnje. A i tamo gdje se pratnja pojavljuje, kao u bonus pjesmama „Vidi majko“ i „Ajmo doma“, ona je minimalna. Tako se zapravo dogodilo da je, po mišljenju mnogih, jedan od naših ponajboljih gitarista „objesio gitaru o klin“ i oslonio se samo na vlastiti glas.
„Nisam nešto previše razmišljao o tome da će to biti nekakav „statement“. Jednostavno se desilo. Uzeo sam mikrofon u ruke i to je to“, odgovara Semijalac.
Kaže da nikakvih posebnih planova za budućnost nema. Promocije, kaže, neće biti jer album nije ni zamišljen da se izvodi uživo, ali možete ga preslušati ovdje.
Jelena Oberman
FOTO: Selma Banich
