Gledala sam horor fiction seriju Stranger Things. Sad mi glavna glazbena tema iz te serije svira po doma. Pušta mi je dijete, a mene prolazi jedan vrlo neugodan osjećaj. Jeza se zove. A ljeto je. Nimalo prikladan osjećaj uz ljeto.
Dijete koje nije gledalo seriju
Jasno da mi dijete nije gledalo tu horor fiction seriju, da je gledao vjerojatno ne bi spavao po noći, a ponajmanje puštao tu glazbu, ali tko još nije čuo za Stranger Things?! Stranger Things manijom zaraženi su i oni koji je nisu gledali.
YouTube je njihov prijatelj. Pa sve nađu. Sve doznaju, za sve saznaju. Čak i preko ljetnih praznika.
“Pa kak si za to saznao?”, pitam ga.
“Lijepo, postoji internet”, odgovara mi dijete.
Drago mi je da postoji internet. Tako dijete zna za sve horore koje ne smije gledati. Ali sve o njima sazna. U sat vremena koliko ima ograničenje. Drago mi je da postoji internet, bilo je ironično rečeno.
Zašto djeca uvijek zapnu za ono zabranjeno?!
Zadnjih dana, otkako sam pogledala seriju, i to tri sezone u manje od mjesec dana, mahnito gledam TV da je zaboravim. A inače uopće ne gledam televiziju. Pa možete misliti koliko me opteretila, a istovremeno sam se totalno navukla. Toliko da jedva čekam sljedeće ljeto i novu sezonu.
Stranger Things manija
Dijete posprema sobu. Minecraft i Lego već su izašli sa svojom serijom proizvoda na temu Stranger Things. Već su u prodaji i naravno da ih oni žele.
“Tooo…Stranger Things!”, viče nakon što je pospremio. Tata će mu kupiti, od njegovog džeparca, Minecraft paket. Veseli se. Da je pogledao ijednu epizodu, ne bi se veselio. Bježao bi od tog paketa.
Glazba iz serije mu je lijepa. Objektivno je lijepa. Ali mene podsjeća na horor scene iz serije. A upravo gledam jednu science fiction seriju od milijun nastavaka, kako bi zaboravila na seriju od svega osam nastavaka u svakoj od sezona. Samo jedna sezona imala je devet. A sad, zahvaljujući djetetu i onom što je „in“, je neću moći zaboraviti. Malu seriju. Serijicu.
Svijet Naopačke
Djeca grade Upside Down World u Minecraftu. To bi bio nešto kao Svijet Naopačke. Naziv je iz originalne serije. Provirujem. Nije uopće napravljeno realno. Grafički loše, a nema ni glazbe. Prodavanje magle klincima.
Iako me to inače ljuti, ovaj put odahnem.
Moj horor ostaje samo moj horor. U svojim glavama oni su si to drugačije zamislili. Veselije.
Bolje je tako.
Poslije ću pogledati još jedan nastavak nove serije. A možda i pročitam knjigu. Ne bih inače, ali Stranger Things…
Iva Kozarac
FOTO: Alicia Quan/Unsplash
