Što to deklarirane katolike tjera šarlatanima

Što to deklarirane katolike tjera šarlatanima

Upitah se ponekad što to deklarirane katolike tjera na kojekakve tretmane oko zdravlja, sreće u ljubavi i pregršt obilja u financijama. Ne želim vjerovati da itko vjeruje da će mu različitim seansama i instant praksama biti skinuta životna nevolja. Često to zovu depresijom. Iskreno se nadam da je ova naša država, a i poluotok, dovoljno sazrio da ne vjeruje u gluposti tipa crna magija, bijela magija i bogaćenje u par dana. Po tom pravilu svima bi nam bilo kao u raju.

Katolike privlače šarlatani

Ali eto ipak i s razlogom cijela ta priča šteka. Jer nije moguće u vremenu naći lijek za nevolju. Mislim da je svatko osobit i jedinstven i nalazi svoja rješenja. Ne osuđujem nikoga tko u svojoj muci pribjegava šarlatanima. U nevolji smo spremni svakakva govna jesti da bi kao bilo lakše ili se obećavajuće baziralo rješenje.

Do sad upoznah mnoštvo jedinki pod ovim suncem. Svima je zajedničko da nešto podnose. Radilo se o slatkom ili gorkom problemu. A i zanimljivo, svi ga žele nekako riješiti. Neki se utječu Bogu, neki vragu, neki ostalim duhovnim praksama, ali rijetki samima sebi u praznini obostranog. Da bi se došlo do punine. Pitam se zašto. Vjerujem da za to jer je danas sve instant. Jedan klik u virtualnoj stvarnosti promijeni ti život na par godina. Osobito ako trguješ osobnošću, polugama zlata, nekretninama ili želiš zadovoljiti neku potrebu. Jedan klik na to traje par sekundi. I uspješno i slavodobitno veliš da si uspio. Koja zamka…

Zamka franka

Ono što me iznenadi i navodi na pitanja je jedno slavlje kojem sam prisustvovala. Gozba samo takva. Mladi bračni par slavi useljenje u stan… razumijem, sretna sam i ja zbog njih. Na putu kući buba svira u uhu simfoniju u tužnom molu, jer je stan u koji ulaze zadužen na 30 godina. Dakle 30 godina će otplaćivati kredit… otprilike do 60… sada su u najboljim aktivnim tridesetima.

Onako sama sa sobom upitah se tko to izvrće realnost. Slaviti jer si ušao u dug može se vjerujem jedino kod nas, a paradoksalno tome ovi iz kojih vrišti švicarski franak se bore da ne umru za života. Bože pomozi svima. Čvrsto vjerujem da ti jedini znaš koliko čovjek sam sebi može biti neprijatelj. I prijatelj. Daj svima mudrosti u odlukama. I prozirnost u pejzažu koji nazire granicu. Jer života ima i prije smrti.

Sabrina Pejić

FOTO: Jelena Oberman/ Alter

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.