Uljanik je otišao u stečaj i to je lijepa vijest. Lijepa vijest za sve one koji su odvajali za to brodogradilište godinama, a da od toga nisu imali ništa. Milijarde naših kuna, umjesto u škole i bolnice, „ulupane“ su u to brodogradilište!
Stečaj je jedino rješenje
Stečaj je, ma koliko neki sada žalili, jedino ispravno rješenje. Država ne bi trebala plaćati nečije promašaje. Niti financirati privatan biznis. Previše smo mi odvajali za to samo da bi mogli reći „imamo brodogradnju“. Kao da je „imamo brodogradnju“ ravno onoj „imamo Hrvatsku“. A nije.
Hrvatska će nastaviti živjeti i nakon propasti dva najveća brodogradilišta, Hrvatska će zapravo „prodisati“. Jer, drugima se uzimalo, onima koji rade i zarađuju, da bi imali oni koji doduše rade, ali tim radom stvaraju gubitke. Je li to bilo racionalno? Ovo je prva vlada koja je tome stala na kraj, i za to joj treba skinuti kapu, jer nas je poštedjela tereta socijalističkog upravljanja. Doduše, takvog čega ne bi bilo da nema Europske unije koja ne podržava takvu praksu, jer pritisak u javnosti bio je prevelik. Štrajkovi, hodočašćenja radnika na Markov trg, pritisci sindikata, pritisci opozicije….
Neisplata plaća
Ono što je u cijeloj priči jedino sporno jest da su radnici mjesecima čekali na svoje plaće. To se u uređenoj državi ne bi smjelo događati. Ne može se ostaviti ljude da gladuju i grcaju pod teretom kredita, pogotovo ne u državi u kojoj ovrhe pristižu tako lako, gdje se za male iznose gubi cjelokupna imovina i odlazi u cjeloživotno dužničko ropstvo.
Ne može se dogoditi da netko pošteno radi i odradi svoj posao, a da za taj posao ne bude plaćen. Radnik nije nimalo kriv za promašaje uprave i pogrešno sklapanje posla, pogrešno vođenje tvrtke. Neplaćanje je, uostalom, kazneno djelo. Stečaj je jedini način da oni koji su ostali oštećeni, vjerovnici, među kojima su i radnici, dođu do svojih potraživanja. Stečaj stoga nije katastrofa, nego kraj agonije koja je u ovom slučaju, predugo trajala.
Jelena Oberman
FOTO Robert Oberman/ Alter
