Svi mi za ručak želimo svježu salatu. Čistu. Hrskavu. Na tržnici ili u dućanu ljudi biraju samo onu neoštećenu, ujednačene boje, bez uvelih listova.
Neki dan sam upoznala mladu ženu koja radi u trgovini prehrambenih proizvoda. Ima dvoje djece kao i ja. Sjedimo tako i razgovaramo o svemu, pa dođemo i do zdrave prehrane.
„Znaš, ja ne jedem jabuku ako u njoj nema crva.“
„???“
Salata i puž
„Ma kužiš, danas je već sve toliko špricano i otrovano da ništa živo neće na to voće i povrće. Kad u mom dućanu netko pronađe glavicu salate na kojoj je puž, ja je odmah zgrabim. Ako još postoji salata koju hoće jesti puž, onda ću je jesti i ja!“
Slušam ja nju, a razmišljam o svom životu. O tome kako sam se rastala. Kako sam u kreditima da bismo imali krov nad glavom. Kako sam s bivšim suprugom sve podijelila: njemu kuća, automobil, štedni i devizni račun, namještaj, čak lonci i čaše. A meni naša djeca.
Imam na poslu kolegu koji se, također nedavno, rastao. Svojoj bivšoj je u cijelosti službeno prepisao njihov zajednički stan i sve u njemu, jer imaju zajedničko dijete.
Značaj puževa
I tako, nakon razgovora sa svojom novom poznanicom svaki put kad vidim tog kolegu, pomislim na salatu s pužem. Jer, ljudi su vam kao salata: jednima nedostaje par listova, drugima je sva važnost u celofanu, a trećima… Eh, te treće je već gricnuo neki puž prije vas.
Svi mi za ručak želimo svježu salatu. Čistu. Hrskavu. Neoštećenu, ujednačene boje i bez uvelih listova. Dok ja sve češće razmišljam o značaju puževa u našim životima.
Zorica Krističević
FOTO: Jelena Oberman/ Alter
