Prema Hrvatskom leksikonu, riječ odmor ima dva značenja. 1. To je prekid duševne ili fizičke djelatnosti kako bi se organizam regenerirao odnosno spriječio ili otklonio umor. 2. Pravo, radno razdoblje u kojem je radnik oslobođen obveze (dnevni, tjedni, godišnji).
Jednom prilikom, moj sin , koji je tada bio dosta mlađi mi je rekao: “ Mama, zašto si ti rođena u ljeti? Pa ti čim si se rodila, odmah si se odmarala!”
Dječje funkcioniranje mozga
Ponekad mi stvarno fali to prekrasno, dječje funkcioniranje mozga. Zbog različitog spleta okolnosti u kojem se nalazim neko vrijeme, sve češće se sjetim te rečenice. Možda baš zato što se u zadnje vrijeme, po mojim pojmovima malo previše odmaram. Da sam praznovjerna, rekla bih da me ta rečenica, kako bismo to lijepo po naški rekli, zacoprala. Srećom nisam. To ne umanjuje činjenicu da sam gotovo stalno u prvoj definiciji odmora i silom prilika u konstantnoj drugoj.
Odmaranje zbog novog uljeza
Znam, moram više-manje mirovati zbog novog uljeza u organizmu koji se zove tromboza. No, problem je u nekoliko stvari. Jedna od njih je definitivno ta da nikako ne mogu točno odrediti koliko stvarno moram mirovati s nogom. Pod time mislim na ležanje ili sjedenje s podignutom nogom. Jer moguće je da pretjeram u hodanju, a isto je tako moguće da premalo koristim nogu pa se to opet može loše odraziti.
Druga stvar koja je malo problematična je činjenica da je ljetno doba. Ljudi su na zasluženim godišnjim odmorima pa to uvelike doprinosi gore navedenom problemu, da u ovom momentu nemaš puno ljudi na raspolaganju koje možeš udaviti sa svojim problemima odmaranja.
Propuštanje ljetnih blagodati
Tako mi ostaju moji dragi poznanici i prijatelji bez kojih bih možda bila potpuno izbezumljena. Hvala vam dragi moji.
Još je jedan problem vezan uz ljetni period, a tiče se visokih temperatura. Zapravo, kao što moj sin kaže, ja sam ljetno dijete, i ne smetaju mi previše visoke temperature, ali mame me. Mame me sve blagodati koje inače pružaju godišnji odmori, a ja ih naravno sve od reda propuštam i propuštat ću, zbog, odmaranja kojeg moram odrađivati.
Sada već stvarno sama sebi zvučim kao malo razmaženo dijete koje želi slatkiše, a boli ga trbuh. Stvarno zadnje stanje na svijetu u koje se želim dovesti je stanje samosažaljenja. Nadam se da će me netko upozoriti ako upadnem u to.
Odmaranje me čini razdražljivom
Ipak, moram još prokomentirati da me ovo pretjerano odmaranje malo ponekad čini razdražljivom pa me komentar tipa – što bih ja dala da se mogu tako malo više odmarati, može izbaciti iz takta do granice ružno izrečenih riječi toj osobi. Najradije bih je onda pitala da li se želi odmarati s MS-om ili trombozom. Osim, ako nije izrečen u dobronamjernoj šali. Problem je možda u tome da nisam shvatila da je to bila dobronamjerna šala. Bit će da mi je to od previše odmora.
Tko jedini stvarno uživa u ovom mom stanju pretjeranog odmaranja? Da, točno, moja MS sustanarka. Lijepo mi zauzima mišiće, oduzima snagu, čini duple slike i uživa. I opet draga moja sustanarko, umjesto da mi pomogneš izbaciti uljeza iz organizma, i da ostanemo samo nas dvije, ti se udružuješ i ponovno pokazuješ svoju podmuklost. Znaš da će te to koštati, zar ne? Znam ja da hoće.
Čekam zeleno svjetlo
Samo kad dobijem zeleno svjetlo da mogu ponovno započeti s intenzivnom tjelovježbom, gotovo je s odmaranjem u svakom smislu.
Također moram prestati dosađivati Bogu sa svojom nezahvalnošću i drugim materijalnim i nadasve nepotrebnim prohtjevima.
„Oče! Ako hoćeš, otkloni ovu čašu od mene. Ali ne moja volja, nego tvoja neka bude!“ (Lk 22, 42)
Ovaj blog je malo kraći? To je zato što moram malo više odmarati.
Mirjana Krpelnik
FOTO: Kinga Cichewicz/Unsplash
