Roditelji su krivi što su im djeca debela

Roditelji su krivi što su im djeca debela

Roditelji su krivi što su im djeca debela. Nije društvo, nisu reklame, nisu dućani koji grickalice i slatkiše stavljaju na strateška mjesta, nego roditelji. Netko će okriviti i ovaj naš način života u kojem nam kronično nedostaje vremena, ali kakvi su to roditelji koji nemaju vremena za svoju djecu?! Dvadesetak minuta za skuhati čušpajz?!

Traženje krivnje u drugima

Ne tako dugo, bila sam i ja u stanju pronalaziti svakojaka opravdanja, tražiti razloge u nečemu drugom, dok se nisam uvjerila u istinu koja je neumoljiva. Neki roditelji sebe i svoju djecu doslovce šopaju smećem. I zato su debeli. Nikakva genetika tu nije u pitanju, nikakve bolesti štitnjače, nikakav nedostatak novaca, nego jednostavno – krajnje nezdrava, a skupa, prehrana.

U potrazi za grickalicama

Na igru kod mog djeteta dolazi dijete koje stalno traži grickalice. Kad kažem stalno, to i mislim. Mi doma nemamo stalno grickalica i sokova, to se kupuje samo kada se najave gosti. Ali ono je, eto, naviklo. Pritom, iako je gladno, ne želi s nama pojesti čušpajz za ručak. Neće ni juhu. Neće ni meso. O salati da i ne pričamo. Pojede samo pohano. Jednom prilikom čula sam njegovog oca kako priča: „Nije cijeli dan pojeo ništa. A onda je ušao u kuhinju, uzeo čips i pojeo cijelu vrećicu čipsa.“

Mislila sam da je to bio problem jednog dana, jer je to tome ocu bilo nevjerojatno smiješno, kada sam na telefon čula njegovu majku.

„Hoćeš za večeru ćevape ili pizzu?“, pitala ga je nakon što, opet, cijeli dan nije jeo ništa osim grickalica i slatkiša.

Ostala sam u šoku. Zar je moguće da se u 21. stoljeću, kada se sve zna o zdravoj prehrani i važnosti zdrave prehrane, ljudi ponašaju tako?!

Eto, moguće je.

Lijeni roditelji

Ja nemam tu moć uvjeriti tuđe dijete što bi trebao jesti, pa sam samo nijemi promatrač. Nijema sam i od zabezeknutosti. To dijete je debelo. Debelo ne zato što jede neumjereno puno, nego zato što jede nekvalitetno i loše. A jede zato što je naučio da to može. Naučio da se uvijek mogu naručiti pizza i ćevapi, i da u kući uvijek ima grickalica, slatkiša i Coca-cole.

Roditelji su vjerojatno išli linijom manjeg otpora i umjesto da ga odmalena navikavaju na zdravu prehranu, davali su mu bilo što samo da jede.

S druge strane, mi smo provodili vrijeme animirajući dijete za skoro svaki obrok. Naporno je to, i zahtijeva vremena, ali nema alternative. Samo lijeni roditelji mogu se izvlačiti na to da nemaju vremena. U pitanju je čista lijenost, a bojim se, i totalno ignorantski stav. Jer u toj obitelji, svi su debeli i svi se tako hrane. Lijeni su kuhati. Dok im se jednoga dana ne obije o glavu. Nažalost, i djetetu.

Iva Kozarac

FOTO: Hal Gatewood/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.