Opet je netko ubio ženu. Policija je četiri mjeseca intenzivno tragala. Tako barem kaže policija sama za sebe. Ne zna se da li je policija tragala za nestalom. Ili za potencijalnim ubojicom. Ili za potencijalnim otmičarem. Ili za potencijalnim zavodnikom. Naime, poznato je kako je svijet upravo prepun takvih muškaraca koji tragaju za (pogotovo u Hrvatskoj tako rijetkim) sredovječnim i uplašenim ženama i majkama koje žive u strahu za vlastitu egzistenciju, zdravlje, a bogami i život (kako svoj vlastiti, tako i onaj svoje djece). Pa je, eto, jedan takav dotični zaveo jednu takvu ženu. I odveo je u nepoznato. I tako ju je dobro zaveo da je zaboravila i na vlastitu djecu čija sigurnost i spas su joj bili jedini prioritet u životu sve do tog trena …
Ma pun mi je kurac.
(Ne)rad policije
Kad samo pomislim na svu silu krimi filmova i krimi serija (što loših, što manje loših) koje se vrte iz dana u dan na svim TV programima već decenijama i u kojima najobičniji par policijskih istražitelja pri nestanku punoljetne osobe najprije sumnja u supružnika, te s dotičnim obave više razgovora i više puta mu nenajavljeno – i naoko dobroćudno – navrate doma. Pozorno prate njegove reakcije. Pa bezazleno zamole za dozvolu da “malo pogledaju okolo”, jer ne žele službeno pokretati nalog za pretres….
U takvim krimi filmovima i krimi serijama (što lošim, što manje lošim) još se nikad nije pojavio bračni drug nestale osobe koji će ‘ladno policiji pokazivati lažne SMS-ove a da ga ne ‘provale’ u roku od dvije minute. A otprilike je tako nekako i u stvarnom životu. Minut gore-dolje. A ono što se nikad, niti u jednom od tih filmova i serija, ama baš ni slučajno neće desiti jest to da jedan takav osumnjičenik bude hrvatski branitelj. I to vukovarski!
I lošiji glumci iz serija bili bi bolji
Kaže načelnik policije: „Kad smo doveli u situaciju supruga kao mogućeg osumnjičenika, provjeravali smo te SMS-ove i utvrdili smo da ih ona nije slala, već ih je netko slao u njezino ime. Pojačali smo intenzitet i došli do počinitelja.“
Gospodine načelniče, a kada ste to doveli u situaciju supruga kao mogućeg osumnjičenika? Kada ste to pojačali intenzitet..?!
I, gospodine načelniče, čak i oni glumci (što loši, što malo lošiji) iz krimi filmova i krimi serija znali bi priupitati susjedu Maricu, a ova bi jedva dočekala reći (i svaka joj čast što nije usta držala zatvorenima) kako se žrtva žalila da se kod kuće boji i čašu vode popiti!
Ma pun mi je kurac.
Možda bi bolje bilo da u ovoj državi policijske istrage vode oni glumci iz krimi serija i krimi filmova. Rijetke su prilike zaigrati u takvom vrhunski monstruoznom filmu u kojem ubojica zatuče sredovječnu i uplašenu ženu i majku, a zatim je baci u jamu govana i svaki dan sere po njoj mrtvoj. Hanibal Lecter/Anthony Hopkins u Kad jaganjci utihnu je mala beba naspram ovog užasa… Pa može li gore od ovog, gospodo Hrvati i gospođe Hrvatice?! E, može! Dabome da može.
Pun mi je kurac tabu tema
Pa ti sad prosvjeduj hrvatska ženo!
Prosvjeduj protiv silovanja maloljetnica!
Prosvjeduj protiv nasilja i ubojstava u krilu obitelji! I to u trenu dok ih netko upravo počinjava i čini.
Prosvjeduj i bori se za bolje i svjetlije sutra sve svoje djece podjednako. Kako ženske, tako i muške!
E baš mi je pun kurac!
Pun mi je kurac tabu tema kao što je kršenje svih ljudskih zakona i ljudskih prava i ljudskih života. A najviše mi je pun kurac tabu teme o tome tko, zašto i kome posprema smeće pod tepihe.
Zorica Krističević
FOTO: Cristian Newman/Unsplash
