Ma ne mogu vjerovati! Zašto ljudi koriste izraz pitam za drugoga ono što zapravo zanima mene? Da je u 21. stoljeću tako nedokučivo pitati nešto za sebe i otvoreno reći što te zanima ili ti je pod upitnikom? Što će se dogoditi ako ne staviš tu napomenu?
Vjerujem da ljudi pitaju i za one do kojih im je stalo, ali ako to uistinu rade za njih nemaju potrebu to naglašavati. Možda sam ja totalno u krivu i razuvjerite me, ali ne shvaćam dio u kojem nešto pitaš za nekog drugog. Zašto?
Za prijateljicu
Jer taj drugi, ima 99 posto sigurno, sve što imaš ti i može to sam. Ako ne može koja je svrha naglašavanja svojih dobrih djela za drugog ili pitanja jer eto taj drugi se ne usudi… pitaj, čovječe, što god te zanima nebitno za koga. Dobit ćeš odgovor.
Tako, dakle, često se susrećem s pitanjima za prijateljicu. I smijem se tome i postala je to neka interna šala u određenim mojim okruženjima. Ako i pitaš za prijateljicu, pa budi toliko frend pa je nemoj koristiti za svoju radoznalost koja je tako često sporadična i banalna. A prijateljstvo je duboki emocionalni odnos. Koji prostituiraš upitima koristeći pojmove za puno više i bolje…
Pišem ovo za prijateljicu… ne bi ja inače…
Kako ste vi s ovim za prijateljicu?
Pitam za prijateljicu.
Pod maskom prijateljstva
Umjesto svega toga, idem pokušati učiniti nešto što će je razveseliti, nešto neočekivano jer nemam potrebu za nju pitati ništa. Jer ju poštujem i cijenim, ako ništa, barem do mjere da toliko samostalna može biti. Pa priupitati sama. I ne kriti se ispod tog odnosa, pod maskom prijateljstva… uh, koliki je to dar!
Treba ga čuvati i cijeniti, a ne koristiti za bijednu radoznalost ili vlastitu nevolju koju se sam sebi ne usudiš priznati. Jer si ogrnuta nekim ljudskim obzirom ili maskom koja ti ne da biti svoja i rukovoditi se vlastitim umijećima u koje vjerojatno ne vjeruješ. Zato vjeruj i ne pitaj za prijateljicu.
Sabrina Pejić
FOTO: Jelena Oberman/Alter
