Kaže jedna stara izreka biblijska da ne bacamo bisere pred svinje, a druga da se valjamo u blatu sa svinjom dok ne shvatimo da smo se uprljali.
E sad… tu nastaje životni izazov kada smo shvatili da nam je iz blata izići… nekima to dođe kao zabava, nekima životni izazov, a nekima neki nivo koji kao u nekoj igrici žele prijeći.
Sve to od navedenog je točno. Mislim da i svinje imaju svoju priču i silno žele biti u blatu s nekim, jer tada njihovo blato poprima punu čar i postaje bitna oznaka identiteta. Upravo jer se valjaju s nekim…odazvati se tom izazovu je prilika za one koji se dokazuju, a gubitak vremena onima koji naziru gdje su. Sa sobom ili drugima, tako svejedno. Iskreno vjerujem da kada shvatiš koliko si uprljan nećeš ostati. Nego ćeš otići, jer te nije briga kako je svinji i ostaje i dalje, bez toliko obećavajućih mogućnosti koje da tebe nije unutra ne bi vrijedilo sekunde. Najvažnije da se ne ostaje, traje i preživljava tako zaprljan. A opet s druge strane, da nisi prljav ne bi se znao oprati ili maknuti…u nešto čisto, povoljno, obećavajuće i sigurnosti.
Koliko li sigurnosti trenutno nađemo baš u onom što će se ukorijeniti kao prljavština trenutka ili okolnosti od koje inače zaziremo. Servira nam se upravo to. Pod raznim boljim novim ili sigurnijim načinom života. Ali to nije put onoga koji želi biti svjestan sebe i vlastite provodljivosti koju ovaj svijet servilno, a ponekad i vrlo eksplicitno servira kao glavno jelo, ali bez onog začina koji čini život. Soli, dodaje, miksa, bez našeg odgovora. Jer često nismo jasni sami sebi. Želimo li biti sol ili ocat. I jedno i drugo ako je rana otvorena peče i boli. Jer nismo stavili flaster. Ne onaj prigodni tipa kako se „namisti“… nego onaj koji se gradi mudrošću i znanjem ili barem spoznajom koliko ne znamo…
Želim svima što manje hrvanja sa svinjama u blatu, ponekad mrvicu da bismo uživali u čistoći srca i misli. Ključ nije u našim rukama. Koja sreća. Svaki dan. Volim znati ako ništa drugo koliko sam uprljana i identificirati svinju u danom trenutku. Ma tko što to bilo. Jer ako te preuzme i sam svinja postaneš. Zato, želim biti biser koji samo rijetki vide. U tome je sva njegova dragocjenost bez obzira na ovosvjetska mjerila i „tržišne niše“.
Sretno svima s blatom i svinjama, iskoprcajte se što prije i ne dozvolite da se od blata ne vidite.
Sabrina Pejić
FOTO: Riley Bartel/Unsplash
