Život se polako vraća u normalu, ali školske klupe ostat će, čini se, i dalje prazne. Barem što se tiče razreda moga djeteta. Svi mi roditelji smo u anketi izjavili da ne šaljemo djecu natrag u školu. Prijateljica mi kaže da je isto i u razredu njezinog djeteta. Kako čitam po portalima više od 90 posto roditelja se u anketama što su ih provele škole izjasnilo da će djeca ipak ostati doma.
Prazne školske klupe
Prazne školske klupe tužan su prizor. Tužno je što su djeca izgubila kontakt sa svojim učiteljima. Viši razredi ga još koliko-toliko imaju putem interneta, ali djeca nižih razreda prate nastavu preko televizije. Svojim učiteljima šalju zadaću preko poruka pa je tako svaki kontakt izgubljen. Posebno je to tužno za završne razrede. Djeca se neće moći ni oprostiti od svojih učiteljica i učitelja, osim ako netko (čitaj: ministrica) ne presiječe taj gordijski čvor. Iskreno, iako sam se izjasnila da dijete ne ide u školu, voljela bih da se do kraja ove godine to promijeni. Da se u škole vrati dječja graja, da popune te školske klupe i da imaju normalnu nastavu. Nije da je ovo teško za izdržati. Već smo se navikli i takvo učenje je postalo rutina. Ali, nisu sva djeca u istoj situaciji, ne vode svi roditelji o njima jednako računa i zato nemaju svi iste šanse. Neka djeca će zaostajati zbog ove situacije.
S druge strane, i ona koja sve uredno rješavaju – gube. Nije isto kada nešto pojasni školovan učitelj ili roditelj koji je, u najmanju ruku, nestručan.
Izvanredno stanje, a ne novo normalno
Kažu, na jesen nas čeka novi val epidemije, a meni je i dosta ovog starog. Situacija je toliko nenormalna i užasavajuća da se ponekad pitam je li sve to stvarno. A stvarno je. Nadam se samo da posljedice epidemioloških mjera neće biti strašnije od posljedica same bolesti. Sve ovo što smo dosad prošli bilo bi onda uzaludno. A prošli smo, ruku na srce, izvanredno stanje. Život se, ni dva mjeseca nakon što je uspostavljeno izvanredno stanje, ne vraća u normalu. Neki to nazivaju i „novim normalnim“. Hvala lijepo, ali takav svijet u kojemu su školske klupe prazne i u kojem se djeca međusobno ne druže, nikad neće biti normalan.
Iva Kozarac
FOTO: Ivan Aleksic/Unsplash
