Sjedim za kuhinjskim stolom i gledam kroz prozor u vrhove krošnji i zgradu preko puta. Već napamet znam: s lijeve strane plavuša u sobi crveno obojenih zidova. Tamo uvijek vlada blagi nered. Svako malo juri nekud s peglom u ruci. Valjda pegla samo po potrebi poneki odjevni predmet. S desne strane muž i žena. Penzioneri. Nju rijetko viđam u kuhinji. Možda samo koji put sjedi za stolom. A on stalno ulazi i nešto radi. Kopa po frižideru i ostavi. Pere nad lavaboom. Uvijek je u potkošulji. Brz je i okretan. Ona je usporena i pognute glave.

I tako po redu. Svaki dom ima svoje tajne, ljudi svoje običaje. 

Nemir

Vrijeme je jako ružno za početak šestog mjeseca. Hladno je. Oblaci stalno vise nad glavama ljudi. A ja ne mogu da se pokrenem. Sjedim tako, ne mislim ništa i ne radim ništa. Ne jedem. Ne spavam. Osjećam nemir. Ustajem i bez ikakve misli u glavi uzimam iz ormara malo platno za slikanje, set kistova, boje za staklene površine, komad novina i vraćam se za stol. Radim ljubičastu podlogu. I ocrtavam apstraktnim i geometrijskim crtama simbolično stopljena slova, znakove i čudno sunce, kao u centrifugi, u jednom kutu crteža.

Nije bog zna što. Nije ni čudo – jer ne znam slikati. Zapravo, ne znam ni pošteno crtati. I ona slova  utkana su jedna u drugo tako da se ne razaznaju. Čim sam sliku dovršila, objesila sam je na zid pokraj prozora u kuhinji. Tamo gdje se nalaze stol i stolice. Svaki dan kada ručam ili večeram, mogu gledati tu sliku. Moja djeca je gledaju. Moji susjedi. Prijatelji također. Nitko ne pita za nju. To je u redu, ionako nije ništa posebno. Ni za koga osim za mene. 

Konačno, jednoga dana i on je tu. Može vidjeti tu sliku s vrata kada ulazi u moj stan. Kao i ostali, nije ju primijetio. Nije ništa pitao. I bolje je tako. Još je prerano za to.

Slika

Ali zato od prvog dana odabire mjesto za mojim stolom pod tom slikom. I tako svaki put: slika, on i ja. Svaki put sam sve manje nemirna. Svaki put sam sve bliže tome da mu kažem kako sam napravila tu sliku: nakon što sam se prvi put srela s njim. 

Večeras će opet doći. Napravit ću nam večeru, izvaditi bocu hladnog vina iz frižidera. I nazdraviti. Pokazat ću mu sliku ako opet sjedne na isto mjesto.

Zorica Krističević

FOTO: Vinicius “amnx” Amano/Unsplash