Revoltirana sam. I pokrećem revoluciju iz svog kreveta. Prilažem i sliku iz tog istog kreveta, sliku koja prikazuje stvarnu mene u trenucima dok ovo pišem. Bez filtera. Jer fizički izgled je zadnje što bi trebalo biti bitno. Posebno ako je taj izgled lažan. Prije nekoliko dana dala sam otkaz u jednom cijenjenom mainstream mediju u kojem sam radila sedam punih godina. Dala sam otkaz jer sam osoba od principa i morala, a oni su objavili sliku žene toliko izmijenjenu u fotošopu da njen bivši dečko koji ju je vidio mnogo puta, inače moj prijatelj, ozbiljno ramatra mogućnost da to nije ona. Dala sam otkaz jer u takvim bljuvotinama ja ne želim sudjelovati. Ne želim sudjelovati u lažima i obmanjivanju čitatelja.
Dosta mi je plaćenih naslovnica, nacrtanih ljepotica, plaćenih članaka o nečijoj genijalnosti. Isto tako, pokušala sam danas jedan cijenjeni medij obavijestiti o skandalu koji uključuje medije, policiju, krivotvorenje i prijetnje smrću. Urednik mi je odgovorio da to nije vijest i pet minuta nakon toga objavio vijest da su se sestre Kardashian isfotošopirale na Instagramu. Poslala sam mu na to mail sadržaja: ”Jaka vijest. Moje bi vam isto bila vijest da sam priložila svoju isfotošopiranu sliku i dodala da je netko mački zabio kemijsku olovku u oko.” Mediji ne daju prostor stvarno talentiranim ljudima i stvarnim vijestima samo zato što ti ljudi nemaju novca da taj prostor plate ili pak jednostavno nisu nakvarcani u pedeset nijansi terracotte, nisu si stavili zube od kupaonskih pločica niti si nalijepili natpis Louis Vuitton na čelo te se samoprozvali kojekakvim modnim tigrićima ili kako se već to samozvanje i izmišljanje zanimanja sebi zove. Prije nekoliko mjeseci objavila sam knjigu koju je u 48 sati downloadalo preko 12000 ljudi iz cijele regije s time da mi je jedina promocija bila samo moj Facebook profil bez plaćenog oglasa.
Mediji su odbili pisati o tom rekordu, osim nekih meni privatno prijateljski nastrojenih, neki su odbili pisati o tome jer imaju osobnu netrpeljivost prema meni, urednica jednog medija konkretno zato što sam prije koju godinu izjavila da je jedna naša plus size manekenka pretila i da stvarna ljepota nije u nezdravoj debljini. Neki su pak odbili jer se nisu mogli nositi s činjenicom da sami nisu u stanju napisati nikakvu knjigu dok su je drugi smatrali prekontroverznom jer se, eto, u knjizi spominje da se netko na ljetovanju napio. To što sam dobila stotine pisama čitatelja u kojima piše da im je knjiga pomogla ili da su se barem iskreno nasmijali, to medije nije zanimalo. Medije vode isključivo niske strasti što me spontano učinilo borcem, aktivistom protiv istog. Medije zanima samo nečiji, po mogućnosti umjetni, izgled. Medije sam zanimala dva dana i, pardon my French, pušili su mi k**** kad sam bila finalist za lice godine slavnog Marca Jacobsa, dok moj intelektualni rad ne zanima baš nikoga kao ni moj prirodni izgled bez podočnjaka maknutih u fotošopu.
To u meni budi neutaživu želju da me netko profesionalno fotografira bez šminke i bez fotošopa i da to neki medij objavi kako bih dokazala svoju poantu, ali ideja nema smisla pošto stvarnost ne zanima baš nikoga pošto smo društvo nacrtanih ljepotica i jeftinih seksualnih skandala. Isto tako, tu su i oni koje se na engleskom jeziku naziva wannabes, oni koji su si samo za 40 kuna kupili domenu točka com i dali si titulu kojekakvih urednika, novinara, kritičara ovakvih i onakvih s time da ne da nemaju odgovarajuće obrazovanje za to nego nemaju ni smisla niti talenta za to čega su se prihvatili. Snimiš film, napraviš pjesmu, napišeš knjigu ili se jednostavno – odjeneš u svom stilu. Odmah će se naći samoprozvani filmski kritičari koji bi taj film snimili bolje od tebe, a ne znaju niti uslikati selfie za Instagram. Kad je riječ o pjesmi popljuvat će te ljudi koji ne mogu biti nove legende rocka čak niti na igrici Guitar Hero, a knjigu će ti popljuvati oni koji ne znaju napisati niti Facebook status.
Kad je riječ o odjeći, javit će se neki modni tigar koji se samo zna nakvarcati u boju jesenjeg lišća, staviti zube koji podsjećaju na zidne pločice u školskoj kuhinji i kupiti Burberry i Louis Vuitton što zna svatko s tisuću eura viška te poput pravih seljaka te brendove ispremiješati i u njima pretjerati jer ne znaju da manje je više. Taj modni tigar će te naravno popljuvati jer ne izgledaš kao da si iskočio iz turbo folk spota na kojem je on radio styling. Zbog takvih i vijesti o takvima prestajem biti novinar za što sam školovana i što sam radila preko 12 godina. Prestajem to biti jer takvo boom novinarstvo mi se zgadilo, tjera me na povraćanje jer se promovira pogrešne ljude dok oni stvarno talentirani ostaju zakinuti medijskog prostora koji doista zaslužuju. Ne aludiram pritom na sebe i neću nikoga imenovati kako ne bi ispalo da je ovaj tekst zapravo reklama za nekoga ili nešto jer nije. Ovo je tekst osobe revoltirane nepravdom koju svaki dan viđamo u medijima, lažnim vijestima koje nam pune mozak, fotošopiranim slikama koje nam nabijaju komplekse, lošom glazbom jer je nečiji tatica platio objavu.
Dosta je. Vrijeme je za pravdu i prave vijesti. Znam da ovime neću ništa postići jer ne mogu ja sama protiv svijeta koji tako funkcionira, ali ljuta sam i zato pišem ovaj tekst. Pišem ga za sebe, a i za vas jer znam da vas se mnogo slaže. Budimo promjena koju želimo vidjeti u svijetu, klišej, ali zar ne? Eto, toliko od mene.
Za kraj, nabijem te na clickbait.
Hvala na pažnji.
Samo svoja,
Nika Ostoić, cand. dr. sc. informacijskih i komunikacijskih znanosti
Foto: Nika Ostoić
Izvor: inspirationalbullshit.com
