Strah me je starenja. Nije to običan strah od starenja već strah od onog što društvo čini kad uđeš u „te neke godine“. Pogotovo ženama.
Čitam tako ovih dana kako je jedna voditeljica na jednoj našoj televiziji otišla na bolovanje nakon što su je smijenili s mjesta voditeljice u vrlo gledanoj emisiji. Iako izgleda fantastično , šefovi su zaključili da je s 57 godina prestara i zamijenili su je mlađom. Tridesetogodišnjakinjom. Muški kolege, mahom stariji od 50 godina, nisu zamijenjeni mlađima.
Dora i komentari
Tu vijest bih zaboravila da nisam nekoliko dana kasnije gledala Doru – izbor hrvatske pjesme za Euroviziju. Tridesetogodišnjakinje su i tamo bile u društvu ostarjelih muškaraca. Oni u sakoima, one ogoljenih nogu i ramena, s dubokim prorezima i dekolteima. A zatim se, negdje među posljednjim natjecateljima, na pozornici pojavila i maloljetna, 17-godišnja Mia Negovetić. Mediji su je nakon Dore razapeli. Stilisti su joj zamjerili da s kožnim hlačama na tregere, tenisicama, dioptrijskim naočalama, pletenicama i razbarušenim repom izgleda previše dječje. Pobjedniku Dore, Damiru Kedži nisu zamjerili da se obukao kao za sprovod. Premda se tako sav u crnini posve stopio s pozornicom. Ili bolje rečeno, utopio u njoj. Da ne pjeva tako kako pjeva, ostao bi – nevidljiv. Žene, djevojke, pa i djevojčice očito moraju biti itekako vidljive i atraktivne. Nije važno kako pjevaju.
Imperativ atraktivnosti
Svi ti događaji proteklih dana probudili su u meni strah. Pogotovo zato što sam starija od 40. Koliko će nas žena ostati bez karijere, biti degradirane i šikanirane kad uđemo u određene godine?! Moj strah od starenja zapravo je strah od gubitka posla i šansi za novo zaposlenje nakon 50-te. Iskustva i znanja sigurno mi neće nedostajati. Nedostajat će mi mladost, bolje rečeno mladenačka ljepota i atraktivnost.
Zašto se samo ženama nameće imperativ atraktivnosti? Zašto se žene, a kako vidimo i maloljetnice, stalno pokušavaju hiperseksualizirati? I zašto žene šutke to prihvaćaju kao normalno? Koliko je još poslova u kojima se žene ne gledaju kao osobe, nego seksualni objekti? Česta su takva zanimanja koja se nameću kao isključivo ženska, a u stvari su hiperseksualizirana. Televizijske voditeljice, glumice, pjevačice, stjuardese, tajnice, konobarice gotovo uvijek moraju biti lijepe, mlade i atraktivne. Nametnuti su nam nerealni kriteriji ljepote, kultura zaustavljanja prirodnog procesa starenja i sve žene koje od toga odstupaju, čini se, imaju manje šanse za uspjeh na tržištu rada.
Strah od gubitka posla
Starenje, premda bilo i dostojanstveno, kao što vidimo, dodatno odmaže. Ne pomažu tu, kao što se vidi iz primjera voditeljice, ni iskustvo, niti znanje i šarm. Možda će se nekom činiti da pretjerujem, ali strah produbljuju i statistike o tržištu rada. Statistički podaci pokazuju da žene iznad 50-te jednostavno teže pronalaze posao. Osim ako ga same ne izmisle. Istovremeno, za muškarce ne vrijede ista pravila.
Iva Kozarac
FOTO: Susannah Burleson/Unsplash
