Nije to običan strah od starenja, već od onoga što se radi ženama

Nije to običan strah od starenja, već od onoga što se radi ženama

Strah me je starenja. Nije to običan strah od starenja već strah od onog što društvo čini kad uđeš u „te neke godine“. Pogotovo ženama.

Čitam tako ovih dana kako je jedna voditeljica na jednoj našoj televiziji otišla na bolovanje nakon što su je smijenili s mjesta voditeljice u vrlo gledanoj emisiji. Iako izgleda fantastično , šefovi su zaključili da je s 57 godina prestara i zamijenili su je mlađom. Tridesetogodišnjakinjom. Muški kolege, mahom stariji od 50 godina, nisu zamijenjeni mlađima.

Dora i komentari

Tu vijest bih zaboravila da nisam nekoliko dana kasnije gledala Doru – izbor hrvatske pjesme za Euroviziju. Tridesetogodišnjakinje su i tamo bile u društvu ostarjelih muškaraca. Oni u sakoima, one ogoljenih nogu i ramena, s dubokim prorezima i dekolteima. A zatim se, negdje među posljednjim natjecateljima, na pozornici pojavila i maloljetna, 17-godišnja Mia Negovetić. Mediji su je nakon Dore razapeli. Stilisti su joj zamjerili da s kožnim hlačama na tregere, tenisicama, dioptrijskim naočalama, pletenicama i razbarušenim repom izgleda previše dječje. Pobjedniku Dore, Damiru Kedži nisu zamjerili da se obukao kao za sprovod. Premda se tako sav u crnini posve stopio s pozornicom. Ili bolje rečeno, utopio u njoj. Da ne pjeva tako kako pjeva, ostao bi – nevidljiv. Žene, djevojke, pa i djevojčice očito moraju biti itekako vidljive i atraktivne. Nije važno kako pjevaju.

Imperativ atraktivnosti

Svi ti događaji proteklih dana probudili su u meni strah. Pogotovo zato što sam starija od 40. Koliko će nas žena ostati bez karijere, biti degradirane i šikanirane kad uđemo u određene godine?! Moj strah od starenja zapravo je strah od gubitka posla i šansi za novo zaposlenje nakon 50-te. Iskustva i znanja sigurno mi neće nedostajati. Nedostajat će mi mladost, bolje rečeno mladenačka ljepota i atraktivnost.

Zašto se samo ženama nameće imperativ atraktivnosti? Zašto se žene, a kako vidimo i maloljetnice, stalno pokušavaju hiperseksualizirati? I zašto žene šutke to prihvaćaju kao normalno? Koliko je još poslova u kojima se žene ne gledaju kao osobe, nego seksualni objekti? Česta su takva zanimanja koja se nameću kao isključivo ženska, a u stvari su hiperseksualizirana. Televizijske voditeljice, glumice, pjevačice, stjuardese, tajnice, konobarice gotovo uvijek moraju biti lijepe, mlade i atraktivne. Nametnuti su nam nerealni kriteriji ljepote, kultura zaustavljanja prirodnog procesa starenja i sve žene koje od toga odstupaju, čini se, imaju manje šanse za uspjeh na tržištu rada.

Strah od gubitka posla 

Starenje, premda bilo i dostojanstveno, kao što vidimo, dodatno odmaže. Ne pomažu tu, kao što se vidi iz primjera voditeljice, ni iskustvo, niti znanje i šarm. Možda će se nekom činiti da pretjerujem, ali strah produbljuju i statistike o tržištu rada. Statistički podaci pokazuju da žene iznad 50-te jednostavno teže pronalaze posao. Osim ako ga same ne izmisle. Istovremeno, za muškarce ne vrijede ista pravila.

Iva Kozarac

FOTO: Susannah Burleson/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.