Nezapamćene vrućine poharale Europu, ali ima nas koji smo upravo to čekali cijelu godinu

Svi su se ovih dana žalili na nezapamćene vrućine. S naslova portala je vrištalo: “Izmjerene rekordne temperature u lipnju”. A meni je vrijeme takvih ljetnih vrućina, vrijeme kada mi, napokon, nije hladno. 

Zašto svima smetaju vrućine?

Zimogrozna sam. Smrzavam se gotovo cijele godine. Izbjegavam nepotrebne izlaske. Živim samo od svibnja do listopada. Kao kornjača sam čančara. 

Preko zime se zatvorim u toplu kuću, sjedim u džemperu i hiberniram. Džempere, za svaki slučaj, ne spremam ni ljeti. Ima i ljetnih dana kada na kopnu zahladi. Ili na moru zapuše bura. Na 22 stupnja, kao što je danas nakon jučerašnje kiše i dok ovo pišem, nosim vunenu vestu. Upravo sam u svojoj sivoj vesti i razmišljam ovako zašto ljude smetaju vrućine.

Kada su osobito vrući dani, kao što su bili prethodni, mene to razveseli. Jer napokon se mogu kupati i uživati u vodenim radostima. Kada je 28 stupnjeva meni je taman podnošljivo toplo za šetnju, ali ne pada mi napamet ići na bazen, jer ću cvokotati od hladnoće čim izađem iz vode. 

Kupanje u vrućoj vodi

Također, ne kupam se na gradskim bazenima, nego odlazim u najbliže toplice gdje je voda, kako i sam naziv kaže – topla. Nije mi nikakav problem na +35 kupati se u sasvim vrućoj vodi. 

Moji bližnji, suprug i dijete, nerijetko mi se čude. Oni podnose daleko niže temperature i ne podnose ove visoke. Dok mi se dijete na +30 preznojava i grašci znoja cure mu niz lice i glavu, iako ima sasvim kratku frizuru, meni, koja imam gustu, dugu kosu taman je dovoljno toplo. Uživam tada prošetati svoje ljetne haljinice bez suvišne odjeće na sebi. Više od svega volim tople, ljetne večeri kada mogu vani sjediti i šetati gradom u tankoj haljinici, bez veste, a takvih je dana ovdje, po mom ukusu, premalo. Za mene su, čini mi se, zemlje poput Egipta.

Znam da sam mnogima čudna, ali vrućine mi nimalo ne smetaju. Naprotiv, najviše se veselim ljetu, kupanju u toplicama, toplom moru u kolovozu i svim tim ljetnim radostima koje su tek pred nama. Tko zna, možda nas ima još takvih, možda nisam jedina? Ali, nešto smo bili tihi proteklih dana. Nadglasali nas oni nezimogrozni.

Iva Kozarac

FOTO: Maciej Serafinowicz/Unsplash

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.