Nekad je bilo bolje jer si bio mlađi

Nekad je bilo bolje jer si bio mlađi

Kada smo išli u srednju školu na satovima hrvatskog jezika, prilikom obrađivanja književnih klasika, učili smo i o tome kako starije generacije uvijek nariču za prošlim vremenima. „Nekad je bilo bolje“, tipična je rečenica nostalgičara koja mi se usjekla u pamćenje. U zadnje vrijeme sve više je primjećujem i kod svoje generacije. Znači li to da starimo?

Nekad nije bilo bolje

Treba se znati nositi sa starenjem. Treba se znati nositi s neizbježnim promjenama. One uvijek dolaze. „Samo mijena stalna jest“, rekao je davnih dana hrvatski pjesnik Petar Preradović. Čini se da je glavna razlika između mladosti i starosti ta što kao mladi puno lakše prihvaćamo promjene. Veselimo im se. U tome smislu ja nikako sebe ne mogu smatrati starom.

Meni nekad nije bilo bolje. Ne, nije bilo bolje po novu, modernu odjeću odlaziti u Trst. Ne nije bilo bolje gledati crno – bijeli televizor i svako malo se dizati da bi pritisnuo gumb na televizoru i promijenio program. Jedan od tek nekoliko koji su postojali.

Fićeki i jugići

Nije bilo bolje niti voziti „fićeke“ i „jugiće“. Bilo je možda, nekima, bolje jer su svi imali jednako malo, pa nije bilo jala i zavisti. Bilo je bolje jer nisi vidio koliko imaju oni vani. Točnije, neki nisu vidjeli.

Ja, koja sam imala rodbinu u nekadašnjoj zapadnoj Njemačkoj, itekako sam znala koliko se na zapadu posjeduje. Onako dječje patila sam za boljim autima, odjećom, igračkama, walkmanima i kazetofonima. No, zahvaljujući upravo toj rodbini bolje igračke, prve barbike, odjeću, prvi walkman i kazetofon u razredu dobila sam upravo ja. Auto nam nisu kupili. No, djeca kao djeca, veselili smo se mi i kada je tata kupio našeg malog fićeka poprilično ružne, oker boje.

Nekima je možda bilo ljepše

Nekima je možda bilo ljepše jer su imali ipak neke povlastice koje danas nemaju. O povlasticama koje su u nas neki nekad imali, a drugi ne, ne bih ovom prilikom. Nekima je bilo bolje jer su se nekad više družili. Ja se i danas družim. Čak i s onima koji su pobjegli iz ove države. Zahvaljujući novoj tehnologiji, mi se dans možemo družiti. A možemo i putovati više i dalje.

Možda je loše to što su morali „bježati“, ali iz ove države bježalo se oduvijek. Što zbog politike, što zbog ekonomije. Zbog ekonomije, u prosjeku, najčešće. Jer, mnogi su bili i ostali – apolitični. Tako je lakše, komotnije, to je ona inercija zbog koje stječemo lažan dojam da mi osobno nismo odgovorni. Pa ne talasamo, pa šutimo.

Uostalom, u našem se narodu uvriježila ona „šutnja je zlato“, pa kada nam je najteže, mi i dalje šutimo, ili gunđamo sebi u bradu iz udobnog naslonjača.

Veseli me napredak tehnologije

Mene ipak veseli napredak. Napredak u društvu, u osobnim i poduzetničkim slobodama, napredak u tehnologiji. Veseli me moj iMac, moj Ultra HD televizor, pametni sat, tablet i pametni telefon.

Zabavne su mi sve te stvarčice koje olakšavaju život i potiču moju kreativnost, omogućuju mi da radim. Veseli me što si mogu priuštiti bolji auto, plinsko grijanje, led žarulje….Još samo da se energetski osamostalim i prijeđem na ekološki prihvatljiviju energiju, koja je danas moguća, a nekad nije bila, mome veselju ne bi bilo kraja.

Premladi za nostalgiju

Veseli me što danas filmovi ne dolaze sa zakašnjenjem, veseli me što sam dio civiliziranog, razvijenog svijeta.

Nostalgija? Premladi smo mi za nostalgiju. Ostavimo je onima malobrojnima, doista starima, koji doista imaju razloga biti nostalgični. Jer su bili mladi.

Iva Kozarac

FOTO: Christelle Hayek/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.