Jesam li ja ispod ili iznad korijena svoje obitelji?
Živim u zemlji koja ima duboke korijene i svoju tradiciju iako je među najmodernijim državama, ima čak još uvijek svoju kraljicu. I onda se pitam, da ne znam koje pitanje da si postavim, zašto postoje oni koji žude za promjenama? Meni su promjene kao promaje, dođu brzo ali brzo i odu. Zašto ne imati svoje, voljeti svoje i to svoje uzgajati?
Zašto se moramo nadmetati?
Zašto se moramo nadmetati? Ne moramo. Dovoljno je biti jedan uz drugoga, bez nadmetanja, zajedničkim snagama bez isticanja pojedinca, kao obitelj na okupu. Tome nas uče naši korijeni i u njima smo svi utkani. Ja obožavam svoju malu obitelj i svaki dan spominjemo drage ljude iz naših korijena. Ne želim ih zaboraviti nikada. Njihovim uspjesima nadograđujemo svoje uspjehe nadaleko i naširoko. Nisu utihnuli. Jer, čemu bi onda bio smisao njihova postojanja?! Meni su oni najbolja knjiga. I baš sada u ovome trenutku kada su svi ljudi zastali, trebali bi se okrenuti svatko oko sebe i upitati se – je li bi naši korijeni voljeli da smo takvi? Teški teret je na mojim generacijama ali moramo ga preživjeti sa srcem i moramo postati bolje duše. Moramo biti prijatelji. Budućnost će ovisiti o sadašnjim našim odlukama. Hoćemo li biti slavni ili ponosni. Ja biram ovo drugo. Meni godine idu i već ih imam i svaku od njih sam proživjela na ponos mojoj djeci i želim da taj ponos i takva pristojnost budu vodilja i njima. Ljubav i poštovanje predaka je ljubav i poštovanje potomaka. Pokazat ću vam sliku koja je mene kroz život vodila… moji korijeni.
Moji korijeni
Ja sam ova mala curica, moja mama, moja baka, moja prabaka, moja šukunbaka… pet generacija. Jako sam bogata što sam ih upoznala. Njihov osmijeh i vjera u Boga me je dovela ovdje gdje jesam. Taj osmijeh je sakrio svaki njihov težak trenutak, a meni podario svaki moj sretan trenutak. Preživjele su sve ratove, sve viruse, prvu tehnologiju, poštivale su grudu zemlje koja ih je hranila i voljele su jedna drugu. Prvi uzdah i zadnji izdah bio je jednako ponosan i poštovan i bile su jedna uz drugu od početka do kraja. Svaka njihova mudrost odgojila je moju djecu. To je moj ponos.
Oni su moji korijeni, a ja sam već sada korijen svojoj djeci. I zato mi je jako bitno da budem i ostanem dobra. Onda kada nisam sigurna kako dalje pogledam u njihovu priču kako su oni išli dalje i dobijem odgovor koji je uvijek tako jednostavan. Znači svaka naša odlučnost treba ležati u jednostavnosti. Jednostavna dobrota je ključ svega i osvaja sve. E pa osvrnimo se oko sebe i iskreno se upitajmo, jesmo li dobri… i budimo dobri, bez iznimke.
Sabina Kolarić Tomičić
FOTO: Sabina Kolarić Tomičić
