Nikad ne znaš što ti život nosi.
Da sam se rodila na krivom mjestu, u krivo vrijeme i krivoga spola, mogla sam i ja prestati živjeti u Vukovaru. Završiti u jami. Izdahnuti na Ovčari.
Da i nisam krivoga spola, mogla sam biti mučena i silovana. Moj život i tada bi bio prekinut. Na jedan drugačiji način.
Život koji vrijedi više
„Gdje imate u svijetu da postoji praksa da se 30 godina nakon nekog događaja masovno žaluje? Prije 20 godina Vukovar nije bio tema, a bili smo puno bliže događaju“, rekao je politički analitičar Žarko Puhovski u razgovoru za N1 uoči obljetnice pada Vukovara.
Zašto Puhovski misli da je potrebno zatomiti sjećanje na ono što se dogodilo u Vukovaru tog kobnog 18. studenog 1991. godine?
Život je mazio Žarka Puhovskog, nije on, očito, osjetio rata pa nije ni shvatio poantu obilježavanja ovog nemilog događaja. U nijednom mu sistemu nije bilo loše. Žarko je cijeli život zapravo privilegiran. Sada je došla nemila pandemija i naš Žarko se, po prvi put, osjetio ugrožen zbog održavanja Kolone sjećanja.
Zašto Puhovski misli da njegov život vrijedi više od života jednog ubijenog, mučenog ili nestalog čovjeka u Vukovaru?
Poruka Vukovara
Samo za Žarka i njemu slične.
Poruka Vukovara je univerzalna: zaustavite ratove. Više nitko nikad nigdje ne bi trebao doživjeti ono što su doživjeli Vukovarci. Rušenje grada, mučenja, pokolj. Veličinu vukovarske tragedije osjećaju obični ljudi. Ako i ne žele osjećati, ako im je to previše bolno, predvečer, svakog 17. studenog, oko srca ih nešto stegne i na to ih bolno podsjeti. Neka sitnica, vijest, upaljeni lampaš dovoljni su da prizovu nekima tužna, a nekima čak i mučna sjećanja. Podsjete ih da se takve stvari ljudima ne bi trebale događati.
„Ne ponovilo se nikad više“ nije samo poruka Holokausta jer kad bismo je vezali samo uz stradanje Židova u Drugom svjetskom ratu, ona bi izgubila svoj smisao. To je univerzalna poruka: „Nikad nikome više“. To je poruka i Vukovara i Škabrnje i Srebrenice i svih silnih masovnih stratišta na svijetu.
Jelena Oberman
FOTO: Alter
