Postoje tako neki trenutci kad je smijeh neprimjeren

Postoje tako neki trenutci kad je smijeh neprimjeren

Smijeh je lijek, kaže poslovica. Narodna. Narod je, vjeruje se, mudar, pa zna što priča. No, gledajući kako se „narod“ ponaša na društvenim mrežama, sve manje vjerujem u to.

Neprimjeren smijeh

Postoje tako neki trenuci kad je smijeh neprimjeren. Gledam kako se smiju svemu i svačemu na društvenim mrežama i ne mogu se ne zapitati tko je tu lud. Onaj znak „smajlića“ koji doista zaslužuje naziv smješko jer je trebao služiti da se označi smijeh i nešto stvarno duhovito, sve više gubi svoje značenje. Umjesto da podiže atmosferu, češće služi da bi se nešto ismijalo. Smijeh je postalo sredstvo poruge. Ljudi taj smijeh ostavljaju ispod izvještaja o broju umrlih, pa čak i kada se ne govori samo o koroni, u koju mnogi ne vjeruju, nego i o tragičnim događajima.

Ispod članaka i pitanja po grupama se, također, ostavljaju, možda neutuživi, ali posve bešćutni, komentari. Sve u pomami da bi se za svoj komentar pokupilo više „lajkova“ , tj. oznaka „sviđa mi se“. Oni su, valjda, nekakav znak odobravanja okoline.

Dio okoline doista ih i odobrava. Što je najgore, kad ih i prozovete, pravdaju se nasušnom potrebom da u ovim teškim vremenima, zbijaju šale. Iako nije sve šala. Jer kako objasniti šalu na nečiju smrt, mučeništvo ili patnju? Smijeh tu doista nema što tražiti.

Nasilnici

Čini se da su ljudima na društvenim mrežama u potpunosti popustile kočnice. Ako su ih ikad i imali. Društvene mreže postale su poligon za ljude koji niti imaju svijesti, niti obzira prema drugome. Neki su jednostavno nezreli. Neki bešćutni. A neki su pravi nasilnici pa i smijeh koriste kao sredstvo nasilja. Kada pronađu nekog tko je slab, odnosno nema potporu grupe, obruše se na njega svim raspoloživim sredstvima i porugom. Takvi sigurno nisu većina, ali sebi daju za pravo da govore u ime većine. Tu ne pomažu argumenti, niti je takvima cilj argumentirana rasprava. Cilj je poniziti da bi se sebe uzvisilo. Cilj je narugati se da bi se sam sa sobom bolje osjećao. Čini se da su, kao što je davno rekao Ivo Andrić, doista došla vremena kada je pamet zašutjela, budala progovorila, a fukara se obogatila. 

Iva Kozarac

FOTO: Freepik/montaža Alter