Prije neki dan saznala sam da sam u stvari Šveđanka. Iako mi u rodnom listu i dalje piše Hrvatica pod nacionalnost. Da sam Šveđanka u duši, saznala sam čitajući članak u jednim našim dnevnim novinama.
Članak govori o lagomu. Lagom je švedsko umijeće uravnotežena života koje bi se kod nas prevelo kao umjerenost. Takav način života, prema pisanju lista, vodi u trajno stanje sreće. Upravo o umjerenosti pričam posljednjih mjeseci. Ne samo da pričam, nego je i živim. Prije svega kroz prehranu.
Šveđanka u duši
Već mjesecima prakticiram način prehrane koji mi omogućava da u svemu uživam, a ni u čemu ne pretjerujem. Priznajem, ima dana kada pretjeram, ali tada se ne osjećam dobro. Uskratim si tada, na jedan dan, životne užitke, i sve se vrati u normalu. Obično su to dani kada živim kao tipična Hrvatica, kada se zabavljam s društvom ili širom obitelji, kada pečemo roštilj ili slavimo rođendane. Tada vaga uvijek prva primijeti da sam pretjerala.
No, većinu vremena ja sam tipična Šveđanka. Umjereno uživam u svemu što život pruža. Hrana , izlasci, kupovina, odijevanje, šminkanje – sve na meni nekako je umjereno, ni u čemu ne pretjerujem. No, sad sam saznala da se to naziva lagom i da je tipično švedsko ponašanje.
Najveće pretjerivanje je nikad ne pretjerati
Prijateljice mi se čude kako sam bez odricanja, bez eliminacije ijedne namirnice uspjela smršaviti. A mene više fascinira kako takvim načinom života već mjesecima uspijevam održati postignutu kilažu. Jer, na ovaj ili onaj način, kako tko izabere, svi uspiju smršaviti. Pitanje je uspiju li i održati željenu težinu.
S druge strane doživotno se odreći životnih užitaka, pa i ponekog pretjerivanja, nije li to u stvari i najveće pretjerivanje? Život koji se svodi na samo odricanje radi toga da ne bi bili debeli, je mučenje, a ne život. Najveće pretjerivanje je nikad ne pretjerati.
Često ljudi kao motiv navode i zdravlje. No, nije li psihički nezdravo živjeti u konstantnom odricanju? Nije li nezdravo stalno brinuti oko toga hoćeš li pojesti „pogrešnu“ namirnicu. Pita me prijateljica. „Znači na toj dijeti možeš „zgriješiti“?“ Odgovaram joj: „Nema tu grijeha, nema „grešnih“ namirnica.“
Nema zabranjenih namirnica
Ma što se danas pričalo o prehrani, smatram da pojesti jedno pecivo u pekari tu i tamo, pojesti dvije, tri kockice čokolade ili šnitu torte nije „grešno“ ili nezdravo. Da je moguće tako jesti i mršavjeti, dokazala sam svima u svojoj okolini. Smatram da samo po sebi nije nezdravo pojesti pizzu ili kolač, nezdravo je u tome neumjereno uživati, nezdravo je kada nam to postane jedini način prehrane, kada nam to postane nešto što jedemo stalno i uvijek. Mislim da bi se Šveđani sa mnom ovdje složili.
Suprugu, koji se nagledao razno-raznih pokušaja dijete u svojoj obitelji, a koje su se svodile u pravilu na odricanje i izbacivanje cijelog niza namirnica iz prehrane, moja dijeta je smiješna. Ali, na onaj simpatičan način. Veseli ga moj uspjeh, veseli ga jednostavnost i neopterećenost takve dijete. Jer kada se netko kome se život svodi na odricanje, nađe primjerice na rođendanu, prisiljava slavljenike da samo zbog njega ili nje prilagode jelovnik. A time postaje naporan okolini. Zahtijevan gost.
Nisam zahtjevna gošća
Kroz svoj sam režim dijete i prehrane, koji se svodi na umjerenost, ili švedski lagom, izbjegla upravo to – da budem naporna i zahtjevna gošća. Kako nisam svima pričala da sam na dijeti, mnogi to nisu uopće ni primijetili. Za njih sam se samo jednoga dana pojavila vidno mršavija.
Na pitanje kako, uvijek odgovaram – lako! Jer zaista nema ništa teško u neodricanju. Mogućnost da smanjiš obroke, da jedeš sve, ali pomalo, da pomno pratiš i važeš svaku namirnicu, da više unosiš vode, nego hrane u organizam, daje ti samo osjećaj moći i kontrole nad vlastitim životom. A to je lijep osjećaj.
Priznajem, hedonist sam. Volim zabave, izlaske, koncerte, slavlja, putovanja, finu hranu. Ali u tom svom hedonizmu uživam umjereno. Lagom, kao Šveđanka.
Iva Kozarac
FOTO: Kelsey Chance/Unsplash
