Moja prijateljica kaže da se ne smijem nervirati. A ja sam je samo upitala:

„Kakav je to život bez zavjesa?“

„Pa ne može sve u životu biti kako želiš, onda kad to poželiš. Kupila si stan, stani malo! Ponašaš se kao da nisi učinila ništa bitno, već ti se žuri po zavjese. Sve će doći i doći će kad bude vrijeme za to.“

„Kad je vrijeme za moje zavjese?“

„Kad budeš imala novaca za njih.“

„Novaca nemam, ali zavjese trebam sada.“

„Zašto? Imaš rolete pa ih spusti.“

„Radi ugođaja. Radi saznanja da imam zavjese. Zato što sam zamislila da živim u stanu sa zavjesama.“

„Aha. Imaš li  i sve drugo u životu što želiš, a samo zato što si to zamislila?“

„Nemam.“

„Pa onda pričekaj malo. Kako sve stvari u životu, tako i zavjese. Doći će kad im bude vrijeme. Doći će kad dođu na red. Doći će. A kada dođu, uživat ćeš u njima. I brzo ćeš zaboraviti kako je to kada ih nemaš. Lijepo će prekriti ružno i ideš dalje.“

Dobra je moja prijateljica. Samo sam tražila zavjese za prozore. A umjesto toga dobila uvid u vlastitu budućnost.

Zorica Krističević

FOTO: Jelena Oberman/Alter