U engleskom jeziku, speed znači – brzina. U slengovskom izražavanju, speed spada u vrstu droge. To je zapravo metamfetamin, sintetička droga koja djeluje na kompletan organizam. Razbuđuje ga, ubrzava otkucaje srca, krvnog tlaka, stvara osjećaj euforije i daje čovjeku osjećaj većeg samopouzdanja. Možda se čini kao dobra stvar, ali brzinom munje razara organizam. Čak i nakon prestanka djelovanja mogu se još osjećati posljedice u obliku depresivnih stanja, vrtoglavice, nervoze, nesanice… I uz sve, još izaziva i jaku psihičku ovisnost. Koja zna biti gora od one fizičke.
Zbog svega toga se izraz na speedu počeo koristiti u svakodnevnom slengovskom razgovoru. Kada za nekog kažemo da radi kao da je na speedu, najčešće mislimo na njegovu izuzetnu brzinu, spretnost, a ponekad i jako dobru raspoloženost.
Ako vi sada mislite da sam se ili želim početi drogirati sa speedom, u potpunosti ste pogriješili. Nisam, niti nemam namjeru. Samo na neki način mogu stvoriti poveznicu sa svojim prijašnjim i sadašnjim životom. Sa životom prije useljavanja MS sustanarke i životom od njenog useljavanja.
Stvarno, kada se sada sjetim, to prije mi se čini kao stvarno nešto davno. Nešto za što danas mislim da zaista nikako ne bih mogla. Ujutro se relativno rano ustaj, brzo kuhaj nešto što mora biti gotovo do 11, usput gledaj kako dijete radi zadaće, brzo jedi, juri autom ili pješice na vlak, zovi dijete iz vlaka i pitaj ga je li krenulo u školu, zovi ponovno jer prvi put još nije bilo ni blizu kretanja, odahni na moment, nakon 45 minuta vožnje izađi iz vlaka, dođi na posao, radi 8 sati, u međuvremenu zovi drugo dijete, provjeri je li došlo iz škole, je li jelo, pilo, bilo na wc-u…
Nakon još nekog vremena šalji sms suprugu da vidiš da li je došao pa da preuzme domaćinstvo i da ja konačno prestanem razmišljati da li sve štima i počnem uživati u poslu do 20 sati.
Nakon dolaska s posla, oko 21, i nakon brzinskog otpravljanja djece na spavanje, stavljanje čačkalica u oči jer konačno suprug i ja imamo svojih 5 min i imamo namjeru pogledati nešto na TV-u.
I onda konačno dolazi vikend u kojem pokušavaš nadoknaditi neke stvari koje su ostale zapostavljene pa silno želiš u dva dana nadoknaditi nenapisane zadaće, nenaučene lekcije, nedovoljno boravljenje u prirodi, nedovoljno druženje s obitelji i naravno želiš odgledati do kraja većinu filmova koje si započeo preko tjedna.
Sada kada sam si malo ponovila gradivo kako mi je život prije izgledao, stvarno imam svake osnove uspoređivati ga sa speedom. Također mi je jasniji barem jedan razlog zašto se ta luda MS-ovka uselila. Iz ove perspektive gledano, stvarno me trebalo malo usporiti. Možda netko može tako ubrzano živjeti, ali ja sam izgleda imala s time problem, pa je onda ona došla da mi pomogne. Nekad je stvarno brižna. Samo su joj metode, kako bismo u narodu rekli, za „ubit vola“.
Doslovno je nekad tako. Tako mi je polako djelomično djelovala na vid, pa mi je povremeno ukočila noge, pa mi povremeno napravi slabost u rukama do te mjere da ne mogu držati zdjelu u zraku dok nešto isipavam. Pa se tako onda znamo natezati oko količine i naravno brzine posla kojeg obavljam.
Današnji život mi je stvarno, bez obzira na njene nepodopštine, puno smireniji, sporiji, bez speeda, no ponekad i dosadniji.
Sve dok ne uletim u turbulentno razdoblje, kao što sam uletjela ovih dana, pa svaki dan, uključujući i vikende, ponovno živim u speedu. Kraj školske godine je, djeca moraju pojačano učiti, a ja kao mati koja voli imati sve pod kontrolom, to lijepo i intenzivno proživljavam. Također je sve puno raznih završnica izvanškolskih aktivnosti pa onda i tu ima podosta posla. Onda je tu moja aktivnost u mom dragom zboru. Na tu se aktivnost nikada neću žaliti jer mi tako provedeno vrijeme jako dragocjeno. I na kraju, počinju pristizati razni pregledi vezani, a i ne vezani za odlazak uz toplice pa doslovno svaki dan imam nešto dodatno za obaviti.
Umara me to, istina, ali se ujedno ponovno osjećam euforično i nadasve jako živo. Osjećam se baš poput Dobriše Cesarića : „ … Još bi nam mogla desiti ljubav, desiti – velim, ali ja ne znam da li je želim, ili ne želim…“
Samo u mom slučaju nije riječ o ljubavi nego o prijašnjem speed životu naravno. Kad malo bolje razmislim mir u duši je ipak najbitniji. „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje.“ ( Ps 62,2)
Mirjana Krpelnik
FOTO: Braden Collum/Unsplash
