Josipa Lisac uvijek tako pjeva i zbog toga je ljudi vole

Josipa Lisac uvijek tako pjeva i zbog toga je ljudi vole

Josipa Lisac podigla je prašinu ovih dana u javnosti izvedbom himne na inauguraciji novog predsjednika države. Neki smatraju da je ta izvedba skandalozna, mnogi se izruguju s njom, neki dižu i kaznene prijave smatrajući je omalovažavanjem himne, ali ja u toj izvedbi ne nalazim ništa sporno, novo i neobično. Ne, kad je u pitanju Josipa Lisac. Bila je, doduše, nešto tiša i nježnija no inače, na pojedinim dijelovima progutala je pokoje slovo, ali sve u svemu nismo mogli ostati u čudu. Jer, Josipa Lisac i inače tako pjeva.

A tko je to?

„Mama, a tko je to?“ priupitalo me dijete kad sam si na mobitelu puštala snimku kako bi još jednom preslušala njezino pjevanje i provjerila jesam li možda nešto propustila čuti.

„To je Josipa Lisac“, odgovorih mu.

„Kako to pjeva?“ nastavlja.

„Kao što i uvijek pjeva“, odgovaram.

„Ali to zvuči kao da se ruga“, kaže mi. 

„Ne ruga se. Tako Josipa Lisac uvijek pjeva i zbog toga je ljudi vole“, objašnjavam.

Sasvim je razumljivo kada ja to moram objasniti malom djetetu koje je prvi put čulo Josipu Lisac, ali kad se o tome u javnosti raspreda danima, kada o tome raspravljaju odrasle osobe, postaje začudno. Jesu li možda Hrvati prespavali zadnjih 50 godina?! Ili više nitko ne sluša ništa osim revanja i zavijanja cajki?! Želimo da nam himna zvuči herojski, po mogućnosti u izvedbi nekog opernog majstora? Želimo da nam zvuči nježno i patetično? Želimo uglancanu zborsku ili klapsku izvedbu? To sve nismo mogli očekivati kada je danima ranije najavljeno da će himnu pjevati Josipa Lisac. Nitko se tada nije bunio, a znalo se da se od Josipe Lisac ne može očekivati da ne bude Josipa Lisac.

Josipa Lisac je oduvijek bila drukčija

Josipa Lisac oduvijek je bila drukčija. Sigurno zato što je drukčija i avangardna ju je i novi predsjednik Zoran Milanović osobno pozvao da otpjeva himnu na njegovoj inauguraciji. Uostalom, takva Josipa i takva izvedba savršeno se uklopila i u ono što je imao za reći prilikom svečanosti kao jednu od najvećih vrijednosti koju će štititi tijekom svoga mandata. 

„Danas je naša obaveza i odgovornost u tome da se ni jedan građanin naše države ne osjeća ustrašenim, diskriminiranim ili na bilo koji način isključenim zbog činjenice da je drukčija ili drukčiji. Kad kažem drukčija, mislim i slabija, malobrojnija i to prema više kriterija: rodnom, nacionalnom, socijalnom, vjerskom, seksualnom, radnom, dobnom. To je patriotizam zasnovan na najvišim vrijednostima našeg Ustava i ako hoćete puke ljudskosti, a ne na mitovima, prošlim traumama i predrasudama“, kazao je u svom govoru predsjednik Milanović.

A upravo ovih dana svjedočimo masovnom izrugivanju velike i nenadmašne umjetnice samo zato što je drukčija, zato što nije ukalupljena. Svjedočimo i zastrašivanju nje kao umjetnice s kaznenom prijavom za djelo za koje je predviđena kazna zatvora do godinu dana.

Čudno smo mi društvo, kao skupina nezrele dječurlije, koja se čudi nečemu što je odavno poznato i priznato. Kao skupina isfrustriranih pojedinaca nezadovoljnih vlastitim životom koja samo čeka koga će ismijati i koga napasti. 

Himna u izvedbi Josipe Lisac i Zvjezdana Ružića

Iva Kozarac

FOTO: Damir Sencar/HINA/POOL/PIXSELL

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.