Je li ljubav stavljena na prodaju u ovom konzumerističkom društvu?

Je li ljubav stavljena na prodaju u ovom konzumerističkom društvu?

Je li ljubav na prodaju? Može li se ičime kupiti? Razmišljam o tome uoči Valentinova. Za ovo Valentinovo, naime, nemam nikakav plan. Hoću li izaći negdje van, nebitno mi je. Poklon mu neću kupiti. Hoće li on kupiti meni? Ne znam. Vjerojatno samo jednu ružu, kao i svake godine.

Mi Valentinovo obično proslavljamo skromno. Ne pridajemo tome danu previše na značaju. Kao da nas se ta, pomalo kičasta, svetkovina ne dotiče. A ipak, uoči tog praznika, hvatam sebe u mislima jesam li dovoljno dobra supruga ako svojoj polovici ništa ne poklonim.

Konzumerističko društvo

Ovo konzumerističko društvo očito nas tjera da svoju ljubav dokazujemo poklonima. Na taj jedan, specijalan dan. Iako svjesni kako taj jedan dan ne znači ništa, negdje u podsvijesti neki mali crvić ruje i traži od nas da trošimo. Da kroz kupovinu dokazujemo ljubav. Da je kupujemo. Kao da se ona može kupiti! Kao da ijedan poklon može izraziti ono što ti druga osoba znači.

U ponudi je štošta: od knjiga, prigodničarskih CD-a, parfema, nakita, satova, raznih „gadgeta“, odnosno tehnoloških pomagala, preko donjeg rublja do poklona iz seks shopova. Jer ljubav i seks idu u paketu. Pa ljudi tako kupuju seksualna pomagala kako bi oživjeli ugaslu ljubav. Iako, prave ljubavi tu možda i nije bilo. Nego samo zanesenost, zaljubljenost, požuda koja nikada nije prerasla u nešto više. Ako zanesenost, zaljubljenost i požuda ne prerastu u ljubav, nikakvo pomagalo tu neće pomoći. Kao što kupovina poklona neće izbrisati ono loše što smo tijekom godine partneru učinili. Neće popuniti praznine tamo gdje smo nešto propustili učiniti. Neće izbrisati ružne riječi koje smo si izrekli. Neće poništiti šamar. Neće pomoći da se zaboravi prevara. Neće magično stvoriti ono čega nema.

Svaki dan je stvoren za ljubav

Meni ne trebaju pokloni kao dokaz ljubavi. Jer ona se ionako ne može kupiti. Ona se pokazuje svakoga dana. Kad on skuha ručak, a ti pospremiš čarape. Kad ti opereš suđe, a on usisa kuću. Kada zajednički preuzmete brigu oko djeteta. Kada ste odani i vjerni.

Jer ljubav je ipak nešto drugo – privrženost, bliskost i toplina koja se ne dokazuje ni poklonima, niti lijepim riječima, već svakodnevnim djelima. Zato ljubavi ne treba poseban dan. Svaki dan je stvoren za ljubav.

Iva Kozarac

FOTO: Filipe Almeida/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.