Ne volim zavjese. Teško mogu naći neke koje bi bile meni lijepe, a i težak je zrak iza njih. Da bi imao pogled moraš ih maknuti pa nisam shvatila čemu služe. Zaklanjaju sunce, pogled, stvaraju atmosferu i dekoraciju. Ali to nije nešto što bi baš razvilo veselje. Ima lijepih, ali prije ili kasnije moraš ih odmaknuti. Kad završi predstava opet dođu.
Zavjese kao nadzorna kamera
Čudna je to pozornica blještavila, influencera (kako to zvuči na izvornom hrvatskom?), cijele postave koja se zdušno trudi da u svatko u svojoj ulozi da ono što je prepoznatljivo većini. Uvijek se pitam koliko je truda uloženo iza zavjese. Dok se ne odmakne da svi mogu vidjeti. Koji je motiv učiniti vidljivim pod rizikom kome će se svidjeti…tko neće biti ravnodušan?
Nekada izgleda da su te zavjese zapravo nadzorne kamere malo stariji model. Jer ono što one vide teško je prepoznati nama ljudima. Možda kriju mnoštvo nedorečenog ili niz diskrepancija koje pripadaju samo glavnim glumcima.
Ne vjerujem da se itko ponaša jednako prije ili poslije vidljive zavjese. Nekima je spasonosna jer ne dođe svjetlo, neki jedva čekaju da se makne. Ovisno što očekuju od zaklona ili otkrivanja.
Ona sigurno ima funkcionalnu svrhu u ljudskim očekivanjima. Što god željeli neka vam zavjese ne budu zapreka i da se što prije skinu one s očiju, jer sve je više onih s umjetnim trepavicama….
Ispred, a ne iza zavjese
U dekoriranju nesavršenosti damo si oduška pa često pribjegavamo nekom skladu u rasporedu istih. Pruge točke boje ili visina uvijek ispričaju neku priču, a mogu biti i vrlo čitani skandal. Kako se „namisti“…volim biti ispred, a ne iza zavjese….
Sabrina Pejić
FOTO: Jelena Oberman/Alter
