Guccijeva kampanja za stvarno ružne zube i stvarno kvrgav nos Elle Dvornik

Guccijeva kampanja za stvarno ružne zube i stvarno kvrgav nos Elle Dvornik

Ovih dana priča se samo o dvije stvari. Guccijeva kampanja za ruž kojeg nosi model kojoj nedostaju zubi digla je prašinu u svijetu, a influencerica Ella Dvornik estetskom operacijom nosa uzburkala je duhove u našoj zemlji.

Sve nas je, u međuvremenu razveselilo i rođenje kraljevske bebe, ali je komentiranje brzo utihnulo jer nismo vidjeli vojvotkinju Meghan Markle. Budimo iskreni, javnost najviše zanima kako lijepa Meghan izgleda nakon poroda, a ne njezina beba. Ona se međutim, prva dva dana, suprotno kraljevskoj praksi, skrivala od javnosti. S pravom. Jer javnost najoštrije prosuđuje ne politiku, ne važne društvene teme, nego – izgled. Sjetite se samo kako je na nož dočekana vojvotkinja Kate Middleton, jer je predobro izgledala netom nakon poroda!

Nije dobro kad izgledaš nesavršeno, a nije dobro ni kada si pretjerano lijep. Tako je javnost podjednako izbezumila Guccijeva kampanja za promociju nesavršenog i Ellina kampanja za promociju savršenog. Ako uopće to što je savršenstvo postoji.

Ja recimo, kao i beskrajno simpatična i otvorena Ella, nemam pravilan nos. Dobro, ona sad nakon operacije ima. U djetinjstvu me majka tješila da ću i ja, kad odrastem, moći operirati nos, ako ću to htjeti, kao što je to učinila i naša glazbena ikona Josipa Lisac. Vidite, moja majka nije nimalo zazirala od estetskih operacija, to njoj nije bilo nešto nad čime bi se trebali zgražati. Zato vjerojatno ja danas ne zamjeram djevojkama i ženama koje se podvrgnu estetskoj operaciji, obrade svoju fotografiju u photoshopu, jer to bi bilo isto kao da im zamjeram što se šminkaju. Niti to nije prirodno. Problem je jedino kada to postane pretjerano, i operacije, i photoshop, i količina šminke, pa se umjesto lijepog, ukaže nakaradno, izobličeno lice.

Usprkos svom liberalnom stavu prema estetskim operacijama, usprkos tome što je i moja, javnosti nepoznata prijateljica operirala nos, što baš i nije završilo savršenim rezultatom jer joj je jedna nosnica ostala veća, ja se nisam odlučila na operaciju. Ne zato što strahujem da će to završiti neslavno kao kod moje prijateljice, nego zato što mi se čini da to više ne bih bila ja. Lijep, ravan i malo prćast nosić ne bi, čini mi se, odgovarao mom pomalo teškom karakteru. Kao da bi mi lice izgubilo na oštrini. A upravo oštrina izraza je ono što me čini „svojom“, onim što me predstavlja, onim što ja, naposljetku jesam. Iako nikad neću reći da imam lijep nos. To jednostavno ne bi bila istina. Kao što nije istina da je lijepo vidjeti kada netko ima iskrivljene zube ili im zubi nedostaju.

Zato me užasno iritira i strašno me ljuti kada se danas za lijepe žene na naslovnicama kaže kako to nije stvarna ljepota. Pa se pokreću kampanje za „stvarnu ljepotu“ u kojoj se stvarnom ljepotom predstavljaju prevelike tjelesne proporcije, ili nepravilnosti poput zubi Guccijevog modela, kao da djevojke i žene pravilnih crta lica, idealne težine, lijepog nosa i lijepih zubi uopće ne postoje. Nije uvijek u pitanju photoshop, ili estetska operacija. U životu sam imala prilike susresti takve i to je prirodna ljepota koja oduzima dah! No, zato što mi ostale nismo takve, ne želimo priznati da takve postoje. A ponekad bismo i radije da ne postoje.

Treba smoći snage priznati sebi, pa onda i drugima, da smo zapravo samo zavidne. Neke manje, neke više. Često strahujemo da će nam i neka ljepotica preoteti dečka, zavesti muža. Ne želimo takve u našem društvu jer će nas zasjeniti, ma kako se lijepo obukle ili našminkale. Želimo i mi biti na naslovnicama, ili u različitim kampanjama. Da ne želimo, ne bi svijetom vladala takva pošast „selfija“, autoportreta koje slikamo vlastitim mobitelima, a kojoj su podlegle sve generacije – i mladi i stari. Međutim, moramo si također priznati da ne možemo sve biti manekenke. Ljepota je oku ugodna, savršene proporcije su oku ugodne – i one prodaju odjeću, šminku, automobile, časopise…

Nije to nametanje nerealnih kriterija ljepote, jer ako to tvrdimo, zapravo negiramo da lijepo postoji. A itekako postoji, i u pogledu na lijepo uživamo. Samo je nama, nekima više, a nekima manje teško pomiriti se s činjenicom da to, eto, nismo mi. Svi bi htjeli biti lijepi, ali je znak zrelosti kada ti to postane nebitno u životu i kada svoj život posvetiš boljim odnosima s ljudima i nekim puno bitnijim društvenim temama.

Iva Kozarac

FOTO: Martin Parr/Gucci

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.