Globalno zatopljenje kontroverzna je tema koja je podijelila javnost. S jedne strane su ekolozi, koji se grčevito bore za spas planete Zemlje. S druge su strane „antiekolozi“, oni koji bi rado zadržali „status quo“, odnosno postojeće stanje, vjerujući da je teorija o čovjekovom utjecaju na globalno zatopljenje „bjelosvjetska urota“. Urota protiv čovječanstva, suverenosti država, industrije i „napretka“. Prema njihovom mišljenju u toj uroti sudjeluju znanstvenici, Sveučilišta u svijetu, mediji i globalne organizacije kao što je UN, pa čak i sam papa Franjo, odnosno Katolička crkva.
Globalno zatopljenje je realnost
Njihov glavni argument je da se globalno zatopljenje događalo i ranije u povijesti, i onda kada nije bilo ljudi i utjecaja čovjeka. No, suprotna strana ima odgovor i na to: „Da, događalo se, ali nikad u povijesti tako brzo kao sada“.
Upravo istraživanja Ujedinjenih naroda (UN) ovoga su tjedna uzbunila svjetsku javnost. UN je tako u ponedjeljak upozorio: „Gotovo milijun vrsta je u opasnosti od izumiranja, a svi aktualni pokušaji da se spase zemaljski resursi će propasti bez radikalne akcije“
No, iako je u istraživanju UNESCO-a, organizacije UN-a za obrazovanje, znanost i kulturu, sudjelovalo čak 400 znanstvenika iz gotovo 50 zemalja, a podržalo ga je čak 130 država svijeta, nevjerica je i dalje, među skepticima, velika.
Agenda 21
UN je za njih „postolje globalističke elite“ kroz koju manipuliraju, lažiraju statistike i znanstvene radove sve u svrhu ostvarenja njihove agende koja se svodi na vladanje svijetom nove svjetske elite. Kritiziraju, naime, takozvanu agendu 21, UN-ov program za 21. stoljeće, koji je, ukratko, program održivog razvoja, odnosno razvoja bez zagađenja i iscrpljivanja Zemljinih resursa. Usvojila ga je i Hrvatska.
Skeptici smatraju da je njegov krajnji cilj uspostava novog svjetskog poretka, poništavanje suverenosti država i potpuna kontrola čovječanstva, zemlje i resursa, depopulacija, odnosno uništenje čovječanstva, gašenje individualnih i poduzetničkih sloboda, gašenje tisuća radnih mjesta u industriji, uništenje postojeće industrije i nametanje novih poreza.
Zašto je tome tako? Što je zapravo globalno zatopljenje? Imaju li skeptici pravo?
Neslaganja među znanstvenicima
Da bismo pojasnili to pitanje poslužili smo se predavanjem, odnosno fakultetskim nastavnim materijalima prof dr. sc. Danijela Juga koji su dostupni na internetu, te ih možete pronaći ovdje.
Globalno zatopljenje je, kaže dr.Jug, „pojava, a još više proces u kojem se povećava prosječna temperatura šire Zemljine površine, odnosno tla, oceana i zraka“. Teorije o globalnim klimatskim promjenama nisu izmišljotina današnjice. Prve teorije tako su se pojavile još u 19. stoljeću, davne 1824. godine.
No, iako nitko ne osporava činjenicu globalnog zatopljenja, nema jedinstvenog stava, odnosno konsenzusa znanstvenika o njegovim uzrocima i posljedicama. Dvije su oprečne struje: prva koja kaže da se te promjene događaju prirodno i ciklički, te da je utjecaj ljudskog djelovanja mali ili nikakav, te druga koja promiče tezu da je čovjek uzročnik globalnih klimatskih promjena. Naime, globalno zatopljenje ili s duge strane zahlađenje, doista može uzrokovati i sama planeta, bez utjecaja čovjeka.
Erupcije vulkana, na primjer, zbog emisija plinova i izbacivanja pepela, vodene pare, te prašine, izazivaju globalno zahlađenje. Tople morske struje poput golfske struje i fenomena „El Nino“, čine klimu područja kojim protječu toplijom. Da nema oblaka, prosječna bi temperatura na zemljinoj površini bila viša za čak desetak stupnjeva Celzija. Promjene u Zemljinoj orbiti i u nagibu Zemljine osovine, a možda i varijacije sunčeve aktivnosti, također mogu uzrokovati globalna zagrijavanja ili globalna zahlađenja.
Daleko brže promjene
Bez obzira na to i bez obzira na to što su se u povijesti Zemlje, veće ili manje klimatske promjene događale mimo čovjeka, utjecaj čovjeka, danas se ne može zanemariti.
„Iako nije sporno da je u prošlosti mnogo puta došlo do globalnih klimatskih promjena, ono što zabrinjava današnje znanstvenike je činjenica da se sadašnje globalno zatopljenje događa daleko brže nego bilo koja poznata globalna promjena klime u bližoj ili daljoj prošlosti. Ta brza promjena je jedan od glavnih razloga što većina stručnjaka smatra da je sadašnje globalno zatopljenje posljedica ljudske aktivnosti“, ističe prof.dr.sc. Jug.
Učinak zagrijavanja atmosfere, pojašnjava, će biti jači što je veće nakupljanje plinova u atmosferi, odnosno što je jače njezino onečišćenje. Mora, oceani i biljni svijet, primjerice, mogu upiti ogromne količine ugljičnog dioksida, najopasnijeg stakleničkog plina, no njihova je sposobnost, ističe dr. Jug, limitirana sve većim količinama onečišćivača koji se svake godine ispuštaju u atmosferu.
Suglasni u jednom
„Iako postoji više teorija i različitih dokaza o uzrocima globalnog zatopljenja, gotovo svi stručnjaci se slažu da postoji nekoliko osnovnih razloga ovoj „neugodnoj pojavi“. Glavni izvori stakleničkih plinova su: izgaranje fosilnih goriva, industrijski procesi, odlaganje otpada, sječa šuma, poljoprivredna proizvodnja i stočarstvo“, navodi dr.sc. Danijel Jug.
U zadnjih 100 godina, navodi, korištenje energije u svijetu poraslo je za oko 70 posto, a globalna temperatura je porasla za 0.4 do 0.8 posto. Razvijene zemlje svijeta koriste 78 posto energije dobivene iz fosilnih goriva, što neke zemlje stavlja u nepovoljniji položaj. Drugim riječima, neke zemlje osiromašuju, dok druge iz toga izvlače ogromnu dobit.
Zastrašujuće posljedice
Posljedice globalnog zatopljenja na čovječanstvo su zastrašujuće. Postoji više scenarija. Prema nekima će doći do povećanja razine mora, a tri četvrtine svjetskog stanovništva bit će ugroženo poplavama ili sušom. Veća je učestalost toplinskih udara, olujnog nevremena i sličnog što sve može uzrokovati velike troškove i pad gospodarstva. Doći će do širenja tropskih bolesti sjevernije i južnije od ekvatora, porasta nezdrave prehrane, gladi, neishranjenosti i pada proizvodnje hrane.
Rješenja za smanjenje globalnog zagrijavanja stoga su, navodi dr. Jug, upotreba obnovljivih izvora energije, povećanje energetske učinkovitosti, energetsko korištenje otpada, zamjena postojećih tehnologija u industriji, razvrstavanje otpada, izolacija zgrada, upotreba javnog prijevoza, upotreba automobila sa smanjenom potrošnjom goriva i pošumljavanje.
Jelena Oberman
FOTO: Carlos Grury Santos/Unsplash
