„On ti je frend s Facebooka?“ pita me dijete dok šećemo ulicom.
„Ne, znamo se otprije“, odgovaram.
„A koju ste vi onda aplikaciju imali?“ znatiželjno će.
„Nismo mi tada imali aplikacije“, govorim kroz smijeh.
Frend s Facebooka
Smiješno, ali puno toga razotkriva o današnjem svijetu. Prije svega to da naša djeca više ne mogu zamisliti život mimo onog virtualnog. Korona je uzela svoj danak. To jest samo okončala proces koji je davno započeo. U ovih godinu dana svi smo premjestili svoj život u „virtualu“. I čini se, ako je suditi po brzini kojom se cijepimo, ali i brzini kojom virus mutira, da ćemo još neko vrijeme u toj „virtuali“ i ostati.
Naša djeca nas budno prate i gledaju naš život u kojem komuniciramo s mnogima, a ni s kim uživo. Oni sami komuniciraju preko mobilnih aplikacija i ne stječu nova prijateljstva uživo niti ne održavaju stara. Da nema škole, u kojoj opet drže razmak jedni od drugih, živjeli bi, odrastali i razvijali se isključivo u jednom vrlo ograničenom i osakaćenom svijetu.
Tako je i pojam „frend s Facebooka“ postao opće mjesto. Postalo je pravilo da puštamo totalne neznance u naš život. Prihvaćamo zahtjeve za prijateljstvo svakog tko nam takav zahtjev pošalje. Skupljamo prijatelje kao značke i vrlo brzo dosežemo sulude brojke od nekoliko tisuća prijatelja, želeći, valjda tako, pokazati koliko smo važni i koliko vrijedimo.
Ljudi koje ne poznamo
Zanimljivo kako to naša djeca znaju i kako je mene dijete svrstalo u grupu ljudi koja ima frendove koje zapravo u životu i nisam upoznala. Ne kažem da i ja nemam takve ljude na popisu, ali to su ljudi koje sam djelomično upoznala preko interesnih i drugih grupa i moj broj prijatelja još uvijek je tek troznamenkast. Što nije dobro za image, a kažu i posao. Bitno je, kažu, biti povezan sa što više ljudi.
No, kakvu mi poruku time šaljemo djeci? Zasigurno sasvim drugačiju nego što su nama naši roditelji pokušavali prenijeti. Više kao da ne vrijedi ona „kloni se stranaca“, nego „prihvaćaj svakog“, „pokaži svoj privatan život svakome“, „podijeli svoje misli sa svakim“, „produciraj se“, „prostituiraj se“! Je li to dobro? Sumnjam.
Zašto sada svi šute
Većina ljudi koja je prihvatila svakog sada na Facebooku ništa ne piše, ništa ne komentira, ništa ne objavljuje, ne proizvodi nikakav sadržaj, tek nijemi su promatrači tuđega života. Osim onih koji su tu od početka zbog posla. Nema one zabave koja je prevladavala na Facebooku u njegovo zlatno doba, prije deset godina. Nitko od tih ljudi nije zbog toga postao slavan, bogat, uspješan. „Frend s Facebooka“ tako je Trojanski konj koji nam je uništio mogućnost da se mi, koji smo se otprije poznavali, bolje povežemo u ovim teškim vremenima.
Primjećuju li i to naša djeca ili će potaknuti našim primjerom loviti frendove na nekim drugim, njima bliskijim, mrežama i aplikacijama? I koje su moguće posljedice toga? O tome nitko stručan ne govori, a trebao bi. Osobno zamišljam najcrnje scenarije i zato su mome djetetu do daljnjeg zabranjene sve društvene mreže.
Iva Kozarac
FOTO: Juan Pablo Serrano Arenas/Pexels
