Donji dio pročelja na mojoj zgradi ovih je dana svježe prebojen. Zbog pošasti grafita, a zbog čega bi drugog. Na tako, vidljivo drugom bojom, obojenim donjim dijelovima zida na zgradi, pojavili su se danas novi grafiti. Ako se tako mogu nazvati. Jer sve što na zidu do ulaza piše je: FLEKA.

Na svakom koraku – fleka

Odlazim do dućana na uglu. A tamo, kraj ulaza u dućan okomitim slovima piše: FLEKA. Vraćam se do knjižnice koja je u istoj zgradi, a tamo ista stvar: FLEKA. Sad se već počinjem pitati gdje je nestala inventivnost i originalnost mladog umjetnika. Ako ga uopće mogu tako nazvati nakon toliko fleka. Doduše, to bi netko danas mogao proglasiti dijelom ciklusa na kraju kojeg će se vidjeti pravi smisao izražaja.

Sad se već počinjem pitati koja je prava definicija grafita: da li je to duhovita misao, crtež, ili samo i zaista fleka – u pravom smislu te riječi ili samo izražena kao riječ fleka.

Grafiti

Možda ne znam definiciju grafita. Možda sam zastarjela. Ali znam što je za mene grafit: Kada Bill Clinton dođe u Hrvatsku, ležerno obučen, mahne nam svima jednom rukom i zasvira saksofon. A na to neki marginalac iz Gajnica napiše na zidu:

„Mijenjamo tenisača za jebača“.

Ili kada u Beogradu, nakon bombardiranja NATO-a, na zidu osvane poruka:

„Monika, stisni zube“.

Ili (da prostite!):

„Kolumbo, jebem li ti nanu radoznalu.“

Neku večer nazove me jedan prijatelj oko ponoći da malo popričamo. A baš smo razvezali priču o grafitima. Ja sam prije par tjedana posjetila svoj rodni grad. Pa sam na jednom zidu vidjela izrazito lucidnu rečenicu. Oko koje bi mnogi mogli splesti svoje životne priče. Ako već nisu. Grafit glasi:

„Budi lukav – ostani glup!“

Naravno, to nije umjetnost. To već spada u filozofiju. A na to moj prijatelj odgovori još boljim grafitom, koji kaže:

„Život je pušiona, ali uključuje besplatnu vožnju oko Sunca.“ 

Ili to nas dvoje, svaki sebe, pronalazimo pomalo u onim grafitima koje smo upamtili.

Uzmimo jednu moju dobru prijateljicu za primjer. Njezin omiljeni grafit je:

„Ljudi, najte trošit’ drogu, vino isto hiće s nogu.“

Naravno, ona je pasionirana ljubiteljica kapljice.

U svakom slučaju, grafit bi trebao predstavljati nešto i onome tko ga čita ili gleda, a ne samo onome tko ga stvara. Inače će postati ono što na mojoj zgradi i piše: fleka. A ne samozvani potpis nazovi-umjetnika.

Zorica Krističević

FOTO: Jelena Oberman/Alter