Facebook je od društvene mreže za povezivanje s prijateljima, kolegama i rodbinom, postao mjesto gdje caruje trgovina. Osim renomiranih zapadnih i manje renomiranih, kineskih, brendova, u trgovinu su se upustili i sasvim obični ljudi. Najčešće su to žene i majke koje koriste Facebook Marketplace, Facebook grupe i svoje Facebook profile kako bi prodale ono što im je višak u domu, ili što su usput prikupile. Razgovarali smo s jednom takvom Facebook prodavačicom, s bogatim iskustvom u klasičnoj trgovini. Za ovu priliku, zbog zaštite identiteta, nazvat ćemo je Ivana.
Živozidaši i Pernarijanci
Ivana je majka dvoje malodobne djece, stara 43 godine, u braku i ekonomistica po zanimanju. Facebook isključivo koristi kako bi popunila ionako tipično radnički, siromašan, kućni budžet. Politički podupire Živi zid, što je zahvaljujući njihovoj socijalnoj politici koja se bori za obespravljeni i ekonomski uništen, radnički sloj, opterećen kreditima i krpanjem kraja s krajem, sasvim razumljivo. Pitam je za koga je sad kada se Živi zid podijelio na Živozidaše i Pernarijance. „Nemam pojma sad ni ja…mada mi više leži Pernar jer je on ipak začetnik“, odgovara.
Facebook popunjava kućni budžet
„Ako sam dobro shvatila ti si prije pet godina bila bez posla i onda je zarada bila bolja, a sad su se svi uhvatili toga i zarada je mizerna?“, pitam je.
Žene koje su se, odgovara, navodno prije 8 do 10 godina s tim bavile su dobro zarađivale, no danas „kupci“ samo uzmu podatke i ne uplate uopće.
„Ja sam počinjala jer sam završila u bankrotu s mužem zbog neisplata plaća i šest mjeseci mi je trebalo da se uopće ‘ufuram’ jer su bile prodaje zatvorenog tipa. Znači nov si, treba upoznat ekipu… Mislim, ja sam pet godina prodavala svoju fotelju jednosjed, što reći? Nema nigdje tako kvalitetne i tko mi je na kraju kupi? Stariji par koji je takvu imao i imao je vizualno i ljepšu, ali ne kvalitetnu“, priča Ivana o svojim počecima.
Od prodaje se ne može živjeti. Zarada, kaže, može biti mjesečno 100 kuna, a može biti 700 kuna, osim ako neki bolji komad namještaja ne prodaš ili slično. Najviše, ističe, profitiraju trgovci „fejkovima“ iz Bosne i Turske.
Počela da ne poludi
„Ja sam počela jer sam morala zaposlit svoj um da ‘ne friknem’ prije pet godina i mene osobno trgovina oduvijek privlači tako da razlozi nisu svima isti, no prodaja je extra pala. Ja imam sreće da puno dobivam, pa što ću s tim? Odnijeti u kontejner da mi skitnica sve razvuče po podu i padne kiša i sve završi u kontejneru? A ne…ja volim net i surfanje i zabavlja me ta vrsta prodaje“, priča.
Neke žene, kaže, sjede doma i rade to da im uvijek kapne neka kuna, a ona osobno, ako ima kandidata, rado pokloni robu svoje kćeri.
Facebook joj praktički služi već pet godina i tu pomalo raščišćava viškove koje nije podijelila, a prodaje za sitniš, duplo manju cijenu. No, pri poklanjanju se treba biti oprezan.
„Imaš hrpu ljudi s kombijem koji ti pokupe poklonjeno, pa rasprodaju. Uglavnom, svi se bore za svaku kunu. A odeš po hranu i nema više… otišlo…to je realnost većine… što se tiče trgovine na crno“, rezignirano kaže.
Tu je i problem žena koje su, prema njenom mišljenju, prebahate i sve žele besplatno dobiti. Česti su tako oglasi tipa „molim novo i ne iz prošlog stoljeća i extra jeftino inače si mogu kupit u dućanu“.
Bitni su samo nokti i trepavice
„Naš mentalitet je takav da se ne mora jesti, no nokti i trepavice i ono što je sad moderno se mora imati, a da ne pričam o silnim žicarošicama po inboxima“, prepričava mi.
Konkurencija je velika i cijela Hrvatska to radi, pa je zato drastično pala cijena robe. Među njima su, tvrdi, i posve nepismeni koji ne znaju ispuniti ni opću uplatnicu. Time se danas bave osobe koje se nimalo ne razumiju u trgovinu i tekstil.
Neznalice i šverceri
„O samom tekstilu, modelima i nadalje 90 posto ih nema pojma. Isti im je Kik, Pepco i valjaju fore, a svi znamo da jedna Bershka uvijek ima skinny hlače po 150 do 180 kuna, a ti ih daš ‘u lotu’ na primjer po 40 kuna jer u biti, draga, para nema nitko“, pojašnjava.
Po Facebook grupama su se u međuvremenu stvorili cijeli klanovi, o čemu bi se dala snimiti cijela sapunica, priča mi i smije se. Pitam je nije li i ona s tim poslom u sivoj, nedopuštenoj zoni.
„Ovo je zakonski dopustivo“, tvrdi, te dodaje: „Samo ovi šverceri trebaju imat obrt pa ih love…pa kako tko ima sreće! Gle, ako ja kupim djetetu hlače za 150 kuna, a prodat ih mogu za 40 gdje je računica, molim te? Tko ima toliko para da ih kupuje po 10 komada u dućanu? Samo oni lovaši, no oni kupuju izvan države“, zaključuje Facebook prodavačica Ivana.
Jelena Oberman
FOTO: snimka zaslona /Facebook Marketplace
