Danas je najteže ostati svoj

Danas je najteže ostati svoj

Joj, kad samo pomislim na hrpetinu obveza koje imam dođe mi koristiti liniju manjeg otpora u kojoj ću prespavati onaj teži dio i probuditi se kad to bude gotovo. Ali znam da neće moći. Ustajem, brzinom svjetlosti, ponavljam par istih rečenica, sretna jer sam probudila pravo dijete za jutarnju smjenu. I sve kao na traci. Diži se, peri zube, oblači vozi radi kuhaj peri ponavljaj. I sutra opet sve ispočetka. Onda ja uredno pobjegnem.

U svijet koji je daleko od ove rutine, nahranim se, nagradim se, pa mogu naprijed. Odem… u svijet bez boli i gorčine. Sanjam… otvorenih očiju. Želim. Jer je to nekad najviše što mogu. I ima snagu za brda odmaknuti. Jer volim. Volim što postojim. Što mogu i jesam. I što mi se ne podrazumijeva da sam zdrava, da imam sebe i da pri tom ne želim biti vlasnik nikoga i ničega.

Zvuči jednostavno. U primjeni zahtijeva niz neuobičajenih radnji. Koji uključuju zahvalnost. Od koje počinje baš sve. Ali ne sutra. Sve što trebam i zahvalna sam to je samo za danas. Jer ja ne znam da će se sutra i dogoditi. I gledam ono što postoji, i ne gledam ono čega nema, a možda će ili neće biti. Začarani krug s kriterijima koji dovode u očaj i besmisao. A čemu?

Svi smo ovdje s razlogom. Kada shvatimo da to što nas drugi ne shvaćaju, isključuju ili smo im prijetnja, kada smo zaboravljeni, odbačeni i tako to sve u nizu, velika je sreća prihvatiti to kao „njihov“ problem ili propust.

To je moguće kada znaš da tvoja unutarnja sreća ne ovisi o onima od kojih očekuješ uzajamnost. Jer fuckaj ga, nismo svi u istom obliku nadogradnje. Neki to shvate metodom vlastite kože, neki nažalost nikad, a neki se stalno uspoređuju. Najgore je kad to krene po nekim hrvatskim mjerilima uspjeha, gdje je većina u „buksici“. A nije bakica koja nije platila račun. Nego s tzv. uspješnim ljudima na tržištu. Taštine, samodopadnosti, celebritija i influencera.

Danas je najteže ostati svoj. Jer rijeke guzičara, nesigurnih i lopova osvajaju svoja mjesta pod suncem, sve pod maskom općeg dobra. Ma gadi mi se. Ali opet, sunce sja. Svima… neki stave naočale, neku upijaju vitamin d, a neki se zatvore u mrak da ga ne vide, neki naplaćuju jer sja, a neki utrljavaju zaštitu. Isto je i s ljudima.

Do mene je, nije do drugih. Sretno sa suncem, bilo vam prijetnja ili prilika. Uzmite sve što želi dati, a ne izaziva strah ili ropstvo primljene usluge.  Usudite se. Danas.

Sabrina Pejić

FOTO: Ali Pazani/Unsplash

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.