Usprkos tome što smo zemlja prepuna prirodnih resursa, još uvijek pitke vode, plodnog i lako obradivog tla, nevjerojatno puno hrane, nažalost vode, a i svih ostalih proizvoda, uvozimo. Iz nekog razloga, dosta toga uvoznog je jeftinije. Nemam namjeru sada ulaziti u dubinu ove problematike, samo želim reći da smo država koja voli sve i svašta uvoziti. Između ostalog, postali smo jako dobri u tome da osim uvoženja namirnica, strahovito volimo uvoziti i tuđe običaje. Tako osim raznih poganih običaja tipa Halloweena, sve agresivnije uvodimo i običaj tzv. Crnog petka.
Što je Crni petak
Mislim da nema potrebe posebno objašnjavati značenje famoznog Crnog petka, samo kratko ću podsjetiti da je to posljednji petak u 11. mjesecu, kada se u raznim trgovinama ostvaruju ogromni popusti. To bi trebalo omogućiti ljudima da kupe pokoji dobar komad robe ili tehnike po cijeni manjoj za barem 70%. Možda je taj postotak nekada malo manji, nekada malo veći, ali tu je negdje.
Nije loše konačno si priuštiti npr. čizme koje inače koštaju 1000 kn, a sada ih možeš dobiti za 300. Zato i je u stranom svijetu tolika navala na trgovine baš tog petka.
Više je objašnjenja zašto se taj petak baš naziva Crni petak.
Najpoznatije je to da se taj dan smatra prvim danom božićne kupovine, a obilježava se neposredno nakon američkog Dana zahvalnosti. Naime, zbog tog početka kupovine, koje je bilo popraćeno popustima, kako bi je što lakše obavili, redovito su javljali na posao da su bolesni. Dan zahvalnosti je uvijek posljednji četvrtak u 11. mjesecu, pa su tako dobili četiri dana slobodne kupovine.
Jedno od objašnjenja za koje tvrde da zapravo nije istinito je taj da su se tog dana u Americi, a vjerojatno i drugdje, kupovali robovi. Nije čudno da se to objašnjenje u potpunosti odbacilo kao točno, ipak, robovlasništvo je već neko vrijeme ukinuto što ne znači nužno da ga u potpunosti nema, ali službeno je ukinuto. Također je poznato da su ti isti robovi bili tamne boje kože, a budući da bi crnci i bijelci trebali danas imati jednaka prava, ni zbog te činjenice nije popularno držati se tog objašnjenja.
Robovi navika
Što se mene tiče, meni se sviđa to objašnjenje o robovima, jer kao što sam već rekla, robovlasništva nema, ali zato stanovništvo postaje rob navikama prilikom takvih dana ogromnih popusta. A navika je ta, da se kupuje osim onoga što nam treba i još mnogo toga drugoga što nam baš i neće zatrebati, ali, eto, cijena je fantastična, pa zašto ne kupiti.
Ne mogu ipak reći da je stanje ogromnih popusta u potpunosti loša stvar. Nije. Uvijek se može naći ljudi koji kupuju većinom ono po što su došli, a onim ostalima nitko nije kriv ako su pokleknuli. Veći je problem u tome, što kod nas od tog Crnog petka nastane ona stara uzrečica – tresla se brda, rodio se miš.
Navlakuše
Drugim riječima, rijetko kada i rijetko gdje se mogu naći ona prava sniženja prilikom kojih se može ubosti nešto stvarno skupo po pristupačnoj cijeni. Više-manje su to one stare, isprobane hrvatske „navlakuše“, koje te privuku u trgovinu bombastičnim naslovima o fantastičnim sniženjima, pa kada se uputiš, dočeka te ogromna gužva , a tvoj pogled luta po svim tim stvarima koje nisu ni upola toliko snižene kako se pričalo, ali ipak nešto kupiš da nisi badava izlazio iz kuće, a i zato da ne stojiš u redu na blagajni sa samo jednim jedinim artiklom koji ti treba, pa tako uzmeš još pokoji i postaješ sastavni dio ludila Crnog petka. Najgore je što čim izađeš, postaješ svjestan da se možda i nije isplatilo biti sastavni dio ludila jer pravog ludila od popusta, kod nas stvarno nema.
Čast izuzecima koji zaista spuste cijene i na kvalitetne stvari, nažalost takvih je malo.
Još je jedna stvar o Crnom petku koja mi je interesantna. U državi gdje je ogroman broj ljudi na rubu velikog siromaštva, snižavaju se npr. mobiteli od 6000 na 4500 kuna. I naći će svog kupca. Voljela bih da me netko ispravi ako griješim, ali ja osobno nikada nisam vidjela da se kod nas organiziraju popusti od 70, pa ni 50% na potrebnu prehranu kao što je voće, povrće ili meso. Također nisam vidjela da neki ogromni popust na recimo dodatnu opremu invalidskih kolica, na anatomske badekostime ili cipele. Bili bi i tada dosta skupi, ali ipak… to bi bilo lijepo.
Trebaju nam popusti na potrebne stvari
Mi koji imamo neki vid invaliditeta, imamo naravno i neke posebne potrebe o kojima zdravi, potpuno radno sposobni ljudi niti ne razmišljaju. Zato bi baš bilo lijepo barem koji puta napraviti kakav Crni petak na one najobičnije stvari i na stvari koje trebaju ljudi s posebnim potrebama. Taj se petak ne bi spominjao na TV-u kao crni zbog toga što su ljudi stradali u stampedu onih koji su pohrlili kupiti stvari na popustu. Taj bi se petak spominjao kao petak koji je stavio osmjehe na lica i napunio želuce. Baš kako je i lijepo to što su neke trgovine odlučile napraviti humanitarnu akciju i donirati dio novca koji zarade u taj petak najmanjim pacijentima i njihovim potrebama, te su taj petak nazvali Danom darivanja. Jer nikako se takav petak ne bi smio nazvati Crnim.
„Nije važno činiti velike stvari, već male stvari s velikim srcem.“ (Majka Terezija)
Mirjana Krpelnik
ILUSTRACIJA: Alter
