Besplatno je šuplja priča

Besplatno je šuplja priča

Često me zanima fenomen u kojem čovjek pokušava uvjeriti drugoga u nešto ili promijeniti ga. Osobno znam da je moguće samo mijenjati sebe. Ali ipak ljudi se beskrajno trude… uvjeriti, emancipirati, prodati, nagovoriti i slično…

Besplatno

A čemu sve to? I što se krije iza onog što u startu prepoznaš kao tuđa očekivanja, bez mrvice bezuvjetnosti. Da radiš jednostavno jer te veseli pomoći učiniti ili saslušati. Dolazimo tada do onog „besplatno“. Uvjerih se više puta da je besplatno uglavnom najskuplje. Jer ne možeš platiti novcem, prihvatiš pomoć, zarobi te. U zahvalnosti koju iskazuješ, osjećaj dužnosti to nekako vratiti. Općenito, prihvatiti pomoć. Ono kad znaš da sve ima svoju cijenu, a ne znaš koliko ni kad je dosta. Eto to je ono tzv. besplatno. Osim što je jedna od populističkih promocija u koje ljudi vjeruju, često taj pojam bude sve osim toga. Ako razviješ svijest da sve to nekako ipak dođe na naplatu. Sve je to netko platio.

Cijena neprocjenjiva

Sretna sam jer sam otkupljena „cijenom neprocjenjivom“. Ta cijena mi pomaže živjeti s etiketom raspuštenice, i već su otplaćeni svi dugovi koje imam prema svima, a nisu banke.

Hvala ti Bože. Što mogu vjerovati, i odlučivati svaki dan. Jer ništa nije besplatno. Pomozi mi da živim onu „blaženije je davati nego primati“….

Sabrina Pejić

FOTO: Jelena Oberman/Alter

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.