Alternativni negativac

Moja prijateljica radi u jednoj od velikih kuća koje se bave osiguranjem. Već je godinama u tom poslu. Poznaje mnoštvo raznolikih ljudi. Ima dugogodišnje klijente s kojima redovito kontaktira. Ljudi kao ljudi – vole ugodan razgovor, komunikaciju, razmjenu ideja. Vole popiti kavu dok sklapaju posao. Sinoć odem do nje na večeru i čašicu razgovora. Uvijek mi ispriča nešto zanimljivo o ljudima koje poznaje. Tako i večeras:

Stariji gentleman

„Imam jednog klijenta, starijeg gospodina, blizu sedamdeset. Jako dobro se drži, vitalan je, sve ga zanima. Ne voli sjediti pred televizorom, kaže da ga to ubija. Taj gospodin mi se redovito javlja, uglavnom razgovaramo o stvarima koje se dešavaju u njegovom životu. Naravno, raspituje se on i o meni. Sve sa stilom starog gentlemana. U zadnje vrijeme počeo je govoriti kako bi me volio posjetiti. Doći kod mene na kavu. Kaže da bi stvarno volio vidjeti gdje ja to živim. Kako živim.“

Živi u jednosobnom, ali velikom stanu. Bavi se slikarstvom i uređenjem unutarnjeg prostora u slobodno vrijeme. Oslikava odjeću i druge stvari kao što su stolnjaci, zavjese i staklene površine. Po zidovima njenog stana izvješene su mnogobrojne slike. Zidove je bojala i uređivala sama. Na staklenim vratima kupaone naslikala je veliku šarenu ribu. Bijele pločice je išarala i pobojala raznolikim šarama. Stroj za pranje rublja ukrašen je ornamentima u boji. Frižider u kuhinji također. Stolariju da ne spominjem. Zavjese na njenim prozorima su ručni rad. Stolnjaci i jastuci također ručno izrađeni i ukrašeni. Sve je puno raznobojnih školjki, sitnih ukrasa. Na terasi u loncu uzgaja svježi bosiljak i origano. U kuhinjskom priboru drži i kineski pribor za jelo – štapiće. Ide na fitnes. Aktivna je u udruzi za zaštitu životinja. A to znači da ih kupi i s ceste ako treba, da ih hrani, čisti, izvodi u šetnju. Onaj tko je to samo jednom pokušao brzo je osjetio koliko „romantike“ ima u tome. Ima debelu, jednooku mačku. Odlazi u šetnje po nasipu. Može se slobodno reći da živi sve ono što većini ljudi treba.

Kad ti se osoba prestane javljati

„Na kraju sam mu rekla: „Pa dobro, dođite jedan dan na kavu kod mene.“ 

To je kulturan, obrazovan čovjek. Iz jednog drugog vremena. Vremena kada je biti kavalir bila najveća vrlina. Još nikad nije propustio da me pozdravi na ulici ili u dućanu. To je tip čovjeka kojemu bi bilo nenormalno da ženi ne pridrži stolicu dok sjeda. Svakoj ženi bez iznimke. I tako jedan dan uđe on sa mnom u moj stan. Zabezeknuto je gledao na moje slike po zidovima (ulja na platnu – reprodukcije starih majstora). 

Figurice su ga valjda uplašile (Što bi to moglo biti zapanjujuće u liku čovjeka sa šeširom izrađenom od jednog komadića drveta?). Sjeo je na stolac u kuhinji (drveni, ručno obojeni i lakirani, jedan crveni, a drugi zeleni, stol također od drveta, crne boje). Zapravo, sjeo je na rub stolca u kuhinji. Ostao je jedva dvadesetak minuta. Nije bio koncentriran na razgovor. Samo je bludio pogledom po zidovima i namještaju, pa gledao u mene zbunjeno, pa opet naokolo po zidovima, slikama, ukrasima. A onda je otišao. Nakon toga, prestao mi se javljati. 

Jednog dana odem na tržnicu kupiti nešto povrća i ugledam ga na terasi jednog kafića kako sjedi sa svojom suprugom i još jednom postarijom damom. Promatram ga – pravi šarmer, ugađa damama, pripaljuje im cigaretu, priča, a one se smiješe, gledaju ga kao boga. U tim godinama, pa i dalje kavalir, zabavan. Prolazim pokraj njih i gledam ga u oči. Spremam se uljudno pozdraviti i njega i suprugu mu. Međutim on, kada me ugleda, zadrži jedan dugi pogled na meni, i onda lagano okrene glavu na drugu stranu.“

Alternativac, negativac i svemirac

I što sad da ja mislim o svemu tome? Mislim sljedeće: Čini se da je nepristojno ne roditi dijete. Nepristojno je ići na fitnes.  I naravno, nepotrebno je brinuti se za životinje kad ima pametnijeg posla.

Slažem se s time da je u redu roditi dijete ako to možeš i želiš. Slažem se da je fitnes dobar po preporuci, a često i bez nje. Slažem se da ima mnogo napuštene djece po domovima, koja bi stvarno morala biti najpreča briga.

Ne slažem se da one gore navedene stvari budu zabranjene.  Da budu izvor kritiziranja drugoga, jer onda mi se nekako čini da ta kritika zapravo proziva integritet i sreću drugih ljudi, iako oni nikoga ne ugrožavaju, ne napadaju, ne oštećuju (i nemam pojma što sve zakon stručno, nepogrešivo i neizostavno nabraja u tim slučajevima) svojim načinom života.

Da li je moja prijateljica alternativac ili je gospodin iz ove priče konzervativac, otvoreno je pitanje. Kao i ono da li sam ja svemirac. 

Zorica Krističević

FOTO: Jared Sluyter/Unsplash

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa * (obavezno)

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.