„Glupost je neuništiva, neuništiva, neuništiva…“, trešte s YouTubea KUD Idijoti. Pijem pivo i razmišljam o tome koliko su u pravu. Glupost je, čini mi se, zavladala ovim prostorima. Ljudi nasjedaju na medijske, političke i marketinške manipulacije i tu nema pomoći. Nekima se može servirati štošta, i oni će to tako servirano progutati u jednom zalogaju. Proždrijeti.
Glupost je neuništiva
Mislila sam da nisam nešto osobito pametna, iako su mi testovi inteligencije uvijek pokazivali natprosječne rezultate, dok nisam naišla na stvarno glupe ljude. Neki od njih ne zamaraju se time što znaju ili ne znaju, njihova glupost rezervirana je samo za njih, ne prave se da nisu ono što jesu, zapravo ni ne razmišljaju o tome, a time čine uslugu svijetu – ne moraš s njima ulaziti u rasprave. S druge strane su glupani koji si umišljaju da su popili svu pamet svijeta. A takvih je kod nas puno.
„Glupost je najneobičnija od svih bolesti – od nje ne pati bolesnik, nego oni oko njega“, misao je francuskog pjesnika Jacquesa Préverta. Tako i ja svaki put kad uđem u raspravu s budalom, patim. Jer budali ne možeš ništa dokazati. Budala misli da je najpametnija. Budala misli da on meni otkriva svijet. Budali nije jasno da je ono što mi priča u mojim očima – najobičnija glupost.
Papagaji
Nedavno sam tako s jednim glupanom, a vjerojatno ni on o meni nema bolje mišljenje, ušla u raspravu o politici. Mudri ljudi znaju da se o politici ne raspravlja. Pa mudro šute. Ali ima nas ludih koji ne možemo zašutjeti. Pa ulazimo u raspravu s budalama. Problem je što je budala glup, pa je zaboravio što se događalo prije samo četiri godine. Problem je što budala čita novine štreberski, pa mi prepričava njihov sadržaj.
„Glupost kombinirana s arogancijom i velikim egom će te odvesti daleko“, rekao je glazbenik i pjevač 80-ih popularne grupe Pet Shop Boys Chris Lowe. Tako je i ovaj. Zahvaljujući vezama i aroganciji dospio je daleko i sada si umišlja da o svemu sve zna. Pogotovo o onom što čita u novinama. Okružen je ljudima još glupljima od sebe, pa si umišlja da je osobito pametan. Ima više novaca od prosjeka, pa misli da je zato bolji. A sve što zna je samo papagajski prepričati neki komentar s podjednako glupog portala.
Ljudi su skloni vjerovati da su papagaji osobito inteligentne životinje jer mogu imitirati svaki zvuk koji čuju, pa tako i ljudski glas. Tako ima i ljudi koji se osobito cijene zato što ponavljaju kao papagaji nešto što je milijun puta rečeno, kao da se iznosi neka revolucionarna misao. Takav je bio i stav ovog.
„Ali gledaj, ja znam a ti nemaš pojma“, gotovo mi je govorio direktno u lice. „Čekaj da ti ja objasnim, pa ćeš shvatiti…“ Što je najbolje, on vjerojatno i sada misli da mi je otkrio nešto revolucionarno, ali nastavljati raspravljati s budalom – najveća je glupost. Tako sam i ja zašutjela.
Ne znam samo zašto sada patim, zar je moguće da mi je toliko stalo do mišljenja jedne budale. Jacques Prévert je očito bio posve u pravu.
Iva Kozarac
FOTO: Davide Ragusa/Unsplash