Ah, ta ljubav…

Ah, ta ljubav…

Često sam se na faksu čudila nad grčkim prijevodom biblijskih tekstova koji izjednačavaju riječ znati s voditi ljubav. Kako godine prolaze, pomalo krećem nekako uz velike intelektualne napore razumijevati donekle tu povezanost.

Do nekih tridesetih nije mi bilo poznato kakve veze znanje ima s ljubavlju, a pogotovo zato što je ta ljubav kao imenica nevjerojatno promiskuitetna, u marketingu, do mjere da povodljiv za željama, povjeruje u cilj srčeka za Valentinovo, koji vrište uglavnom i svugdje tada…

Danas, u ovoj svojoj što bi rekli u Dalmaciji, ljubičastoj kapunjerici, iz koje vam pišem, pomalo kao da i nadilazi tezu ili upitnik, što bi znanje imalo veze s ljubavlju. Kada se logički ne može objasniti, a vele ona prava nije emocija, nego odluka. Ali gle, nisam u kadi i nije heureka, nego znanje o sebi je ključno za ljubav.

Dakle što više o sebi znaš, ili ne znaš, više je prisutno prilika da možeš dati ili primiti ljubav. Pri tom je nebitno koliko si iskustveno o ljubavi do tad saznala. Važno je samo da si siguran jer si ljubljen, premda te zbog tvoje ideje o njenoj realizaciji odbacili svi. Jer ti vjeruješ i znaš. Da, ako si ljubljen možeš puno. S takvim vjetrom u leđa i bez sigurnosti u ljudskim percepcijama. Ti si odlučio da je biti ljubljen najuzvišeniji osjećaj koji imaš pravo svojatati samo za sebe. I pri tom ugroziti nećeš nikog. Jer ta ljubav u svim svojim pojavnostima i fenomenima ti pruža sigurnosti. Iz nje govoriš, radiš, vjeruješ, ali i odustaješ. Jer poštuješ da tvoja količina, ne guši tuđe nemire.

A nemir je vrag koji ne da ljubiti.

Pa onda pustiš, jer želiš da drugi bude sretan bez tvoje mjere.  Najvažnije pritom da ne sudiš nekom svojom, što bi tko trebao ili kako ne može prihvatiti, ono što mu bez očekivanja, nudiš. Gle ne može, jer jednostavno nije dorastao takvoj uzvišenosti. To što si ti umišljaš da možda jesi, čini te samo više odgovornim. A ne više vrijednim, pod ovim zajedničkim nebom. Otprilike isto, kao da nosiš košaru predivnog cvijeća. Svatko ga vidi, ali dostupno je samo rijetkima. Koji mogu uživati u mirisu i boji. Bez da požele išta promijeniti. Nego prihvatiti dar koji nije na izvolite svima.

Zato je ljubav istovremeno i znanje. Ljubav zna kada primiti kada dati, a bez otimanja ili žalosti.

Zanemariti zna, ili dati zaboravu bol, jer nije u datom trenutku pružanja osvrnula se, na povezanost s boli ili rastankom. Želim vam svima da vam ljubav bude najvažnije znanje koje ćete imati. Samo to imate. Drugo sve posjedujete. Utješno je da postoje posjednici s greškom koju ljubav ispravi. Jer ubije pohlepu. Udarcima života.

Sabrina Pejić

FOTO: Freestocks.org

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.