Važno je planirati. Važno je otići na izlet. Maknuti se iz mjesta boravka. Uzeti predah od svih problema i neproblema. Okrenuti leđa svakodnevici. Nekamo otići. Na vrućem zagrebačkom asfaltu, prepunom buke, žamora, vreve, ustajalog gradskog zraka, postaje se umoran, težak.
Pred kraj školske godine, posao je zahtijevao veliki napor i strpljenje. Ocjenjivanje je postalo zamorno u vrućim učionicama. Pritisak posla, okoline, roditelja, kolega, sve se samo gomilalo. Teško je bilo naći utješnu misao. Gradski metež se smanjivao. Ljudi su napuštali grad. Odlazili su na more.
Sjećanje na djetinjstvo
U takvim trenucima vrućega ljeta rado sam se sjećala djetinjstva. Obiteljskih odlazaka na ljetovanje. Na more. Odlazili smo uvijek u druga mjesta. Upoznavali nove ljude, nove plaže, ali uvijek isto naše plavo, sinje more. Putovanja vlakom, brodom, razgledavanje povijesnih znamenitosti, susreti s ljudima koji pričaju talijanski, njemački, esperanto su otkrivali nove poglede na život. Upijala sam i zavoljela more, ribare, barke, plaže, kamene stijene, makiju, suhozide, magarce. Sva ljepota plavog Jadrana upijala se u moje srce i grijala u krilu roditeljske ljubavi.
Imala sam u rukama radnu knjižicu, što je u ono vrijeme bilo bitno. Značilo je da radiš. Mogla sam lamatati s tom knjižicom, jer nikako nisam imala dostatnu plaću da bih si mogla priuštiti ljetovanje. Godine su prolazile. Vrijeme odmicala. Davno je bilo kada sam ljetovanja provodila uz sinje more. Čežnja za morem je rasla.
Posao na moru
Jedno ljeto, pronašla sam posao na moru. U ono vrijeme to su kontinentalci rijetko činili. Raditi, zaraditi koji, ondašnji dinar, i sve vrijeme biti na moru, htjela sam. Tako su majka, a potom brat s obitelj boravili u istom mjestu gdje i ja. Pronašla sam im smještaj. Oni na plažu, a ja na posao. Prodavala sam karte za izlete. Po plažama. Obučena u traperice i klompe. Ljudi su se sunčali. Pekli. Ja sam hodala od plaže do plaže i prodavala. Što više karata to više novca. Prohodala sam sve plaže, od Splita do Makarske. Kupači u kupaćim kostimima, a ja u starim dugim trapericama i klompama. Nisam imala ni prilike okupati se. Bilo mi je važno biti na moru, udisati morski zrak.
I dalje sam maštala o moru.
Planiranje kupovine
Odluka zajedničkog obiteljskog razgovora, u kući u Vukovaru, je donesena. Kupit ćemo vikendicu. Na moru. Moći ćemo biti svi zajedno, mokri od slanog mora i preplanuli od sunca. Dugo. Toliko dugo koliko god želimo. Dugo do mile volje!
Započeli smo potragu. Primorje ili Dalmacija. Kopno ili otok? Veće mjesto ili manje? Majka je krenula iz Vukovara, ja iz Zagreba. Sastale smo se u Zadru, u ranim jutarnjim satima. Autobusom krenule za Nin i Privlaku. Sunce je počelo grijati. Izmorene od cjelonoćnog putovanja, razgledavanja vikendica, razgovaranja s mještanima i prodavateljima, još više je naš umor postajao jači. Želja i umor su se sastali. Prkosili su jedno drugome, ali volja je i dalje jačala. Kupiti, kupiti. Biti na moru. Do mile volje!
Dubravka Jelčić
FOTO: privatni album Dubravke Jelčić
