Večer uoči Valentinova zavladala je panika u našem domu.
„Što ako od nekog dobijem čestitku za Valentinovo? Što ću reći?“, uznemireno je pitalo naše dijete.
Zaista, bilo je onako, stvarno, istinski, dječje zabrinuto. Jer mu se nitko u razredu ne sviđa. Nema simpatiju.
„Reci hvala, ali lijepo, jasno da te čuje“, kazao mu je smirenim glasom otac.
„Znam, ne bih htio da se ta osoba loše osjeća“, kao iz topa je ispalilo naše dijete.
Ne znam kada su meni počele prve simpatije i ljubavi, ali i kada su počele, nije mi nešto bilo stalo do Valentinova. Kao mlada smatrala sam to isforsiranim, komercijaliziranim, patetičnim, američkim praznikom. No, zanimljivo kako se to promijeni kada odrasteš i upoznaš osobu s kojom krećeš dijeliti zajednički život.
Kada upoznaš pravu ljubav, Valentinovo postaje važan blagdan. Dan na koji doista slaviš ljubav. Dan na koji se sjetiš koliko zaista jesi sretan. Dan na koji želiš raditi nešto posebno, počastiti se večerom u restoranu, izlaskom, koncertom.
Ljubav je predivna stvar. Ma što govorile pjesme, ljubav ne boli. Ljubav je prekrasan osjećaj, ljubav je onaj životni impuls koji te čini boljom osobom. Životnijom, hrabrijom, tolerantnijom, blažom, strpljivijom, manje sebičnom. Ljubav obogaćuje život na toliko mnogo načina i na toliko puno razina. Ljubav nije razmetljiva, nije pompozna, ne traži svoje. Ljubav je ono što stvara jedinstvo i slogu s drugom osobom i drugim osobama. I nema to nikakve veze s romantikom, još manje patetikom, i nije rezervirana samo za sebe ili samo za jednu osobu.
Ljubav se ne čuva sebično, već se daruje drugima kao najveći dar. Upravo najveća vrijednost ljubavi je da se dijeljenjem umnožava i tako unosi sreću u naš život.
Veseli me što me život nije pregazio, pa još uvijek volim ljude i volim život. Veseli me svaki susret s osobama koje poznam. Veseli me i kad prilikom susreta vidim osmjeh na licu drugoga. I to je ljubav! Ali posebnu ljubav dijelim sa suprugom i djetetom.
Mi smo jedan tim u kojemu jedni drugima svakodnevno pokazujemo koliko se volimo.
A na Valentinovo darujemo jedni druge, pa i dijete. Ono još uvijek ne može razumjeti što je to romantična ljubav, i neće još dugo. Proći će sigurno i sve faze zaljubljenosti, “ljubavnih boli” i razočaranja koje smo prolazili i mi, ali se nadam da će jednoga dana pronaći neku dragu osobu s kojom će stvoriti svoju obitelj, mali svijet zajedništva i uzajamne ljubavi, utočište od nedaća vanjskoga svijeta kakvo imamo mi.
Iva Kozarac
FOTO: Unsplash
