Unutarnje prepreke

Kad velim unutarnje…mislim na glavu u kojoj se sve odvija. Neki se tada pitaju jel’ se to dogodilo. Ali gle. Dogodilo se onog trenutka negdje kad si se zadržao/la na toj misli, koju nisi tretirao kao ptice koje lete. I sad možeš pustiti ili uzeti. Na tebi je.

Ako pustiš, nije ti važno. Ako grčevito zadržavaš, jako ti je važno. I pri tom vrijeme postaje jako relativna kategorija.

Nekada se pitaš šta ćeš s tim. Nitko ne zna. Važno je da ti znaš. I da se ne bojiš. I da ti to ne postane prepreka koja će te dalje određivati, u nastojanju, u planu i ostvarenju. Najvažnije da nisi izgubio/la toliko željeni mir. 

Nekada su prepreke poticaj i  odskočna daska da ideš dalje ili stekneš toliko željeni mir. Koji nećeš postići grčevitim zadržavanjem ili otpuštanjem.

Koliko ti je važno? Koliko ti se isplati? Čega si se spreman odreći za to? Ovdje nema kako ćemo lako ćemo. Nego, ako treba iziđi iz sebe. Treba li? Do tebe je. Najvažnije da ti vjeruješ. Ne treba ti pri tom oportunizam koji je proizvod ljudske nesigurnosti i straha. Ako ideš, idi do kraja ma šta god se dogodilo nakon toga. 

Sigurno je da ćeš samo neko vrijeme biti u tome usamljen. Ostalo će doći gdje treba, ako si siguran u nesigurnosti svakodnevnice. Koja uvijek pomakne granicu. Jer si je pobijedio. Odlukom ili djelovanjem. I sigurnošću koju ne može platiti ni jedna kuća koja jedino to rješava.

Možeš platiti hrpu osiguranja, ali ne možeš dobiti sigurnost. Jer ona se ne nalazi u novčaniku. Nego u tebi. Ne košta ništa, osim malo izlaska iz udobnosti. I sigurnog stava. Koji je proizvod baš tvoje odluke.

Pitaš se hoće li uspjeti. Ovisi samo jesi li dovoljno strpljiv i dosadan. Nekada je umijeće znati kome to trebaš biti. Sretno! U svemu što je najbolje za tebe, kako god se pritom osjećala ili osjećao, možda se ispuhala vlastita taština, pa eto osiromašiš za količinu prihvaćenosti ili podrške. Nek te nije briga. Jer Netko je već platio ono što imaš ili ćeš postići.  Svojom ljubavlju koju ne možeš izračunati koliko god se nazivao „homo logicus“.

Sabrina Pejić

FOTO: Unsplash